Ponukan člancima blogeraša @Snezana28 i @batabane , moram vam ispričati doživljaj s ćevapima. Snežana se fotografisala pored vjerovatno najbolje sarajevske ćevabdžinice "Mrkva". Pa da ispričam priču i o tome. Jednom sam pozvan s prijateljima u dvodnevni ribolov, to je gotovo na samom izvoru Neretve u Hercegovini, a samo nekoliko brda iza se nalazi Crna Gora. Kada smo stigli, moj doživljaj divljine i terena uokolo je bio neopisiv. Prvi put na tom terenu, oduševljen svom tom "džunglom", daleko od civilizacije, u tom trenutku prepričavam naglas utiske, da i prijatelj pored mene čuje. Nahvalio mu ja divljinu, kako ovdje nije ljudska noga kročila bar tri mjeseca. Kad u pola te priče šok! U jednoj lokvi nabasasmo na bijelu kartonsku kutiju, sličnu kao ona u koju se pakuju pizze. Na kutiji piše: Dobrodošli u ćevabdžincu "Mrkva", na ćevape, deset u pola lepine s lukom! Hahaha. Sarajevo je od te divljine udaljeno nekih 100 kilometara. Naša posla, neki ribolovac je kupio na Baščaršiji porciju ćevapa i ambalažu je pobacao pored rijeke.
Pas masters $%/&&%$!
Bane je pisao o kajmaku iz grada Kraljeva. Ljudi porijeklom iz Srbije, a koji sada žive u Sarajevu, pa čak i imaju svoje ćevabdžinice, su nesvjesno donijeli nepoznat običaj - da se uz porciju ćevapa posluži i kašika domaćeg kajmaka! Mnogima je to ukusno ali stari sarajevski ugostitelji tvrde kako je to skrnavljenje ćevapa kao brenda. Pravi ćevapi se jedu samo s lukom, sitno nasjeckanim i u pola somuna ili lepine!
Što se mene tiče, mane ne nalazim. Sve kombinacije dolaze u obzir. Ne kvarim raspoloženje pa čak i u društvu nikada nisam pravila problem oko hrane. Ako društvo hoće sa lukom, onda jedem sa lukom. Ako mi neko krkne kašiku kajmaka, hvala mu. Pa još me povede na prelepe Neretvine brzake ... gde je tu problem, sve mi odgovara i meze i okolina. Kažem, mane ne nalazim :)