Merry Christmas.
@zapjevajmo
Joined 1 September 2020 · 54 posts
be happy
120 KT
0 KT · 11¢ received · 0 KT · $4.66 given
Posts
Strpljenje Mislite li da su biljke baš toliko naivna stvorenja? Razmislimo o tome: Sklupčaj se u neki svoj kutak i čekaj bolja vremena.
Par riječi profesora Dragi moji, ova pošast zahvatila je cijeli svijet, od Wuhana do Roterdama, od Sarajeva do Milana, od Madrida do Njujorka, svi građani svijeta sjede u svojim domovima, a ulice svih gradova su sablasno puste i tako će biti narednih dana, sedmica, mjeseci. To je dobra prilika za ljude da razmišljaju, posebno za one koji nemaju tu naviku, da razmišljaju o sebi, o svom životu, o zajednicama u kojim žive, o vladarima, o čovječanstvu. Pa da vidimo može li svaki od sedam milijardi stanovnika Zemlje smisliti nešto za našu zajedničku dobrobit. Jer sve ovo kako živimo ili kako su nam nametnuli da živimo ne može se nazvati najboljim, smislenim životom u čovječanstvu. Važeći poredak je potrošačko društvo koje kreira ljudske potrebe za robama i uslugama, od kojih većina nije neophodna ljudima koji vođeni isforsiranom pohlepom nikada ne nalaze stvarno zadovoljstvo i mir u životu, a uz to troše zemaljske resurse i neodgovorno i bezgranično zagađuje prirodu. A koliko je ratova izazvano u svijetu samo ovih decenija, koliko stradanja pokrenuto, koliko je ljudi natjerano da napuštaju svoje domove, koliko je gladnih, bolesnih? Ne, kada malo zadžaramo u vatru vidimo da ovim svijetom upravljaju neodgovorni vladari i da ovakav razvoj civilizacije nije za opštu dobrobit ljudi. U ratu smo svakodnevno očekivali vijesti sa naznakama mirovnog sporazuma i kraja rata, a danas pratimo izvještaje o pandemiji koji su preplavili medije. Ako stalno mislimo o ovom stanju u kojem nije poželjno da se ponašamo kako smo navikli i koje nas u mnogome ograničava, naći ćemo se u lošem psihičkom raspoloženju i na kraju možemo i oboljeti. Ne znamo dokle će ovo trajati, ograničeni su nam društveni kontakti, ne možemo ostvariti druženja, susrete i putovanja u prostranstva svijeta. Ni naš prethodni način života nismo sami birali, neko drugi nam je kreirao ambijent, lokalni, državni, svjetski. Zato promijenimo nešto. Pronađimo novi put, put kojim štitimo zdravlje i živimo trenutke života sa novim lijepim aktivnostima. Posvetimo se našim najbližim za koje možda ranije nismo imali dovoljno vremena. Posvetimo se prirodi, susretima sa prirodom, otkrivanju prirodnih ljepota i šetnjama. Posvetimo se učenju, čitanju i razmišljanju o sebi, o životu i o svijetu. I kada ova opasnost za zdravlje prođe da postanemo bar za malo bolji ljudi i da živimo ljepši život, život bez besomučne trke za materijalnim bogatstvom, umjereni u zahtjevima. Jer većina onoga za čim smo žudjeli istinski nam nije ni bila potrebna za ostvarenje sreće. Jer, sreća je u mislima, nije u stvarima. Pogledaj kroz balkon prijatelju. Vidiš lijep proljećni dan, sunce ugrijalo, ptice pjevaju, izbeharale krošnje sjaje bjelinom. Ako si u gradu sa balkona vidiš neuobičajeno puste ulice i zgrade i poneko ukrasno drvo japanske trešnje. Ti si dobro. Ne boli te ništa, ni gladan ni žedan. Tu je i tvoja draga tu su i tvoja djeca. Sretan si čovječe. A uz odgovornost svakog od nas u svom domenu, proći će i ova pošast, a i nešto dobro će biti ako nas ovo iskušenje bar za malo kao ljude unaprijedi. Zagrljaji, rukovanja, poljupci, pogledi, osmijesi, igra, ples, govor tijela, čovječanstvo, sedam milijardi ljudi. Koliko smo istinski pripadali jedni drugima diljem planete, ne tijelom nego dušom? Ili je nama u pozadini vladala sebičnost, zavist, pohlepa, požuda, licemjerje. Ili takvi vladaju svijetom i programiraju naše živote i potrebe na štetu većine građana čovječanstva. Čovječanstva koje je zahvaljujući novim tehnologijama povezano brzim komunikacijama omogućavajući da se ljudi neprekidno kreću i kojeg snabdijevaju robama i uslugama, ne sa ciljem da zadovolje osnovne potrebe ljudi i da ih učine srećnim, nego da zadovolje pohlepe za kapitalom, uglavnom malog broja vrlo bogatih. Ako bi smo pitali ko vlada čovječanstvom. Odgovor je - Kapital i šejtan Pohlepa. Kuda nas šejtan vodi? Vodi nas u zlo i propast. A odgovorni smo svi mi u različitom stepenu. "Opsjednuti ste gramzivošću za sve više i više dok ne odete u grob. Ali, vi ćete saznati! Ali, vi ćete saznati! Pa, kad biste samo to znali sigurno, vi biste zaista vidjeli pakao u kojem ste. U svoje vrijeme, zaista, vi ćete vidjeti sigurno svojim očima: toga Dana bićete pitani šta ste uradili s blagoslovom života.” Nadmetanje Pitaju me kako prepoznati dobrog čovjeka? Komunikacije među ljudima oduvijek su bile temeljene na važećim društvenim normama i najčešće se obavljaju bez iskrenosti, na lice se navlače maske, ono što je u duši ne izražava se javno. Osmijeh čovjeka nije osmijeh iz nutrine, stisak ruke nije iskreni stisak vođen srcem, izraz razumijevanja ne znači da je to stvarno, jednostavno društveni život je maskenbal. Iz takvih komunikacija nije lahko prepoznati dobrog čovjeka i ne može to svako. Samo onaj koga krase lijepe osobine može prepoznati lijepe osobine kod drugih ljudi. Ljude treba gledati kako se ponašaju u iskušenjima, jer tada padaju maske. Jedna lijepa osobina otkrivena kod čovjeka upućuje na dobrotu i zaključak da osobu odlikuju i druge lijepe osobine. Jedna ružna osobina uočena kod čovjeka, kao što je izraz mržnje prema bilo kome govori da taj čovjek ne voli ni druge ljude, taj čovjek vrlo vjerovatno nije ni iskren, ni pouzdan, ni suosjećajan, ni pravedan. Iskreni osmijeh je moćan način prenošenja pozitivne energije među ljudima u komunikaciji. Oči ujedinjene sa izrazima lica su ogledalo duše ono nevidljivo pretvara se u vidljivo, u jezik duše, emocije, ljubav, sreća, tuga, razumijevanje, čežnja, suosjećanje i iskrenost sve možemo prepoznati gledajući u oči sagovornika. Ali nije svako sposoban da prepozna te signale duše, jer jezik duša prepoznaju samo prostrane duše one koje i same odlikuju lijepe osobine. Osmijeh prijatelja još iz daljine, sve kazuje, bez riječi prijatelji se ispričaju kao svoji najdraži, pojava prijatelja je kao sunce iz tmurna oblaka, i kada je razdragan i kada je tužan njegovo prisustvo vedri. S. A.


Stara reklama Reklama iz vremena kada je svijet bio normalan. Tada je svaki proizvod imao kvalitet ili barem neki svoj šmek, osobnost. Danas je hiperprodukcija svega, a sve je tako sterilno i nema dozu te neke svojstvenosti. Naravno, uvijek postoje izuzeci. Oduševljavaju me ovakve stvari, sitnice.
Vitamin D Nemirno spavajte jer ovo neće završiti tako brzo. Život je patnja, život je borba.
Nekad i sad Nekada su se čitali romani naučne fantastike i igrao se šah, karte, domine. Nekad je sva hrana imala okus, a godišnja doba su imala svoju draž. Mada ima neke poveznice sve to s djetinjstvom, s mladosti, ali karte i šah su ranije igrali i stariji. Šta se to desilo s čovječanstvom? U jednom ljudskom životu se sve izmijenilo do neprepoznatljivosti. Danas su osobe s 35 godina još uvijek djeca, a nekad su sa 17 godina bili zreli ljudi. Ili pretjerujem? Zaviriti u taj nekadašnji svijet možemo samo kroz dobar crnobijeli film, kakvu staru knjigu ili kroz porodične albume, stare fotografije. I kroz poneku pjesmu.
Stvarno ne znam šta je s ovim ljudima, negiraju postojanje opasnosti od virusa. I na taj način ugrožavaju sve živo oko sebe. Zašto smo najgluplje pleme na Planet, zašto??
Let's support the school project This project is not fake, let's support this school action. As they just guessed, and it's basically a simple mechanism, a method. Ingenious! Through a search engine on the internet they will track where all this photo appeared. Školski projekat učenika iz Danske. Putem pretraživača će pratiti gdje je sve ova fotografija dospjela. Genijalna, a istovremeno jednostavna ideja.
Vesnino zlato Злато. Дајте ми злата, још јесењег злата. Где год да идем да газим по златном тепиху, у косу да ми се златни венци уплићу итд итр. Да вам скратим са овом кобајаги поезијом, због оног инцидента јуче у продавници са белла циао морала сам вечерас напрасно један дјир до продавнице. Вирила сам у све фрижидере са млеком, јогуртом, путерима, чак и у дубоко замрзавање, окретала сам смрзнуте пилиће и телеће бутке, смрзнути грашак и теста, подигла сам чак и једног страшног смрзнутог лососа са све смрзнутим очима да видим да се испод није сакрио, али нигде га нисам нашла. Мог певача мислим. А ништа одох до касе, да не будем сумњива, морам нешто купити, то ти је тај потрошачки менталитет, стојим, шкиљим у разне пастиле за кад те боли грло, те са малинама и лимуном, па еукалиптус, мента & минта, хоћеш мед и наранџу или само мед, мајкобожја каквих све пастила се појавило на тржишту од када је мене болело грло последњи пут. Окрећем главом као видеокамера на улазу од једне рафе до друге и у том ми окретању он упадне у видно поље. Певач, мислим. Стоји иза мене у реду са два пива и чипсом у руци. "Ер дет мег ду сер еттер?" Каже ми и смеши се. То вам је мало тешко преводиво или ја нисам добар преводилац, волим дословне преводе, не могу си помоћи, али то вам значи: "Јесам ли ја онај којег ти тражиш?" Са тим његовим смешком то вам је код нас преводиво као класичан улет. А ја, којој је језик увек бржи од памети, кажем насмејано, на норвешком нешто као "не, на жалост, не овај пут". Дошло ми је да се вратим до оног фрижидера и саму себе лупим смрзнутим лососом по глави. Иди Весна кући и звони о златном лишћу.
Iz mog ugla gledanja Da bi se svijet mogao objektivnije sagledati, potrebno je iz više pozicija posmatrati. Da nije tako,ovaj sa fotke bi bio bubamara. Zato, ne sudi olako, ne zaključuj prebrzo. A ljudi su upravo tome skloni, stvoriti mišljenje o nekome ili o nečemu, onako na prvu loptu.
Pogrešno shvatanje slobode Sloboda da se ne nosi maska Dobrodošli u kafe Sloboda! Verujemo u slobodu Vašeg izbora ukoliko odlučite da ne nosite masku, i u istom duhu lične slobode dozvoljavamo našem osoblju da pravi sopstvene izbore o sigurnosnim procedurama koje više vole da poštuju dok pripremaju i serviraju Vašu hranu. Ohrabrujemo zaposlene da koriste sapun nakon korišćenja toaleta, ali razumemo da neki ljudi mogu biti alergični na određene sapune ili jednostavno više vole da ne peru svoje ruke. Nije na nama da im govorimo šta da rade. Razumemo da ste navikli na piletinu koja je skuvana na 75 stepeni. Moramo poštovati činjenicu da su neki od naših kuvara videli uputstvo na Youtube-u koje kaže da je 37 stepeni u redu i mi ne želimo da se uplićemo u njihova ubeđenja. Neki od poslužitelja mogu da požele da pipkaju Vašu hranu dok je serviraju. Ne postoji razlog da zdravi ljudi sa čistim rukama to ne rade. Držaćemo ih za reč da su zdravi i čisti. Temperatura vode i upotreba deterdženta su striktno stvar ličnog izbora, tako da ljudima u našem timu perača posuđa prepuštamo oduku kako će oprati escajg koji budete stavljali u svoja usta. Neki od Vas će se razboleti ali skoro svi prežive trovanje hranom. Smatramo da ćete se složiti da je to tek mala cena koju ćete platiti za slast slobode da Vam niko ne govori šta trebate da radite - posebno ne zbog bezveznog razloga da bi tamo neki nepoznati čovek ostao zdrav!”
Into her dreams NARK Simply - I wanted to get into her dreams! What's wrong with that? We lived together, I watched her countless times while she slept ... I wanted to see - what she dreams about! What he thinks of me - that's it! How do you do that? Eh, you travel the world, so you learn everything, that's it! One stormy, crazy night, when she scratched the sky, and took the last star off our wallpaper ... she fell asleep. I stroked her hair ... I matched the rhythm of my breathing with hers, and ... I went into her dream! Oh, what was there ... a miracle unseen! Two ponytails, blue eyes, a pink bow in her hair, her sister and her brother, and her defiance of everything, wildflowers, dew, bare feet, a prince on a white horse ... I come closer, when that - I'm on a horse !? My little body is different, eyes, teeth, smile, face, but there is no doubt - I am, who else would I be ... At that moment, she jumped up, woke up and started shouting - "Why did you spoil my dream, who gives you the right"! She quickly put on her red coat, and ran barefoot into the street ... ULJEZ Jednostavno – želeo sam da uđem u njene snove! Šta je loše u tome? Živeli smo zajedno, bezbroj puta sam je gledao dok spava... hteo sam da vidim – o čemu sanja! Šta misli o meni – eto! Kako se to radi? Eh, putuješ po svetu, pa naučiš svašta, eto tako! Jedne burne, lude noći, kad je izgrebala nebo, i skinula zadnju zvezdu sa našeg tapeta... zaspala je. Milovao sam joj kosu... uskladio sam ritam svog disanja sa njenim, i... Ušao sam u njen san! O, čega je tu bilo... čudo neviđeno! Dve kikice, plave oči, roze mašnica u kosi, njena sestra i njen brat, i njen prkos prema svemu, poljsko cveće, rosa, bose noge, princ na belom konju... Priđem bliže, kad ono – na konju sam ja!? Malo mi je telo drugačije, oči, zubi, osmeh, lice, ali nema sumnje – ja sam, ko bi drugi bio... U tom trenu ona skoči, trže se iz sna i poče da viče – ’Zašto si mi pokvario san, ko ti daje pravo’! Hitro je obukla svoj crveni kaput, i onako bosa istrčala na ulicu... D. Š.
Buco i Srđan Ljubomir Pende Buco i Srđan Gjivoje, Dubrovčani, vrlo zanimljiv duet sedamdesetih i osadesetih godina prošlog stoljeća. Najveće uspjehe postigli su debi albumom "Veče je naš prijatelj" na kome se kao autori iskazuju Pende i Đelo Jusić. Najpopularnije pjesme na tom albumu su "Kad se jednom rastanemo", "Moja Annabel Lee" (na tekst E. A. Poa) i "Cvijeta Žužorić". I naredni album "Buco i Srđan" donosi im radijski hit "Lula starog kapetana", a većinu pjesma je opet komponovao Đelo Jusić. https://youtu.be/csYDoHW_JQA Divan glas, na prvo slušanje kao ženski, savršeno se slaže uz zvuke gitare. Duet je bio kao stvoren za šansone. Photo: Dulist.hr Nakon četrdeset godina karijere i pauze zbog nemilih balkanskih događaja, danas su im se životni putevi razišli. Jedan živi u Njemačkoj, a drugi u Americi. Održali su u čast četrdeset godina saradnje koncert u Zagrebu, mnogo prije ove korone. Danas nas Srđan Gjivoje izvještava o dešavanjima u vezi s koronom, iz prve ruke iz Amerike. Zanimljivo je i to da je Buco umjetnik i u drugim pravcima, bavi se slikarstvom. Ova dva, prije svega prijatelja u itervjuu otkrivaju da su im i majke bile umjetnice i nerazdvojne prijateljice.
Challenge accepted Izazov prihvaćen, od @apela i @milanlukic. Fotografija mašine s kojom se javljam na blog platformu. Danas je polarna noć u cijelom regionu, pa neka takva bude i fotka. Strojevima generiramo kriptovalute, učestvujemo svojom kapljicom u okeanu. Bitno je učestvovati. Sakupljačima želim dobar odabir novčića na berzi. Minerima dobro rudarenje i hladne mašine. Surferima brzu ruku i dobre miševe za klikanje. Zapjevajmo onu: https://youtu.be/UG7zLhEWanc -
Kiša Ponedjeljak prođe. Cijeli dan i cijelu noć je padala. Taj izvor života zna da dosadi. Kiša. Ako ti je dosadna, preseli se u pustinju Gobi, govorio bi neko. Danas sam pjevao pod tušem i prvi put u ovoj sezoni upalio grijalicu. Šta to kazuje o raspoloženju? I tuš je improvizovana kiša. Pojeo sam dvije bombone s okusom kafe i sada ne mogu zaspati. Kao da zaista sadrže kofein u sebi. Ili je to zbog uzbuđenja? Spavati ćemo kad umremo, govorio bi neko. Ljetni pljusak uspavljuje, a ovaj zimski razbuđuje pošten svijet noću. Zamisliš da to sipaju kapi kripto novčića po dvorištu i bude ti lakše. Bitcoin Cash je zeleni gospodin i nikako se ne uklapa u ovu jesensku priču. Volio bih sanjati san koji će biti memorisan. Ova priča već izgleda kao san, možda sve ovo i pišem u snu. Jesenja kiša ne misli stati.
Izvor životne energije Svako ima neki svoj izvor napajanja. Nekoga pokreće novac, zarada, nekoga kriptovalute. Naučnika njegove ideje. A roditelju snagu daju njegova djeca. Tako bi trebalo biti. **Zaigrano roditeljstvo je način da uđemo u dječji svijet, pod dječjim uvjetima, kako bismo njegovali bliskost, povjerenje i povezanost. – Lawrence COHEN.** **„Ponestalo ti zagrljaja! Trebali bismo nešto učiniti po tom pitanju!“ Zgrabite dijete i pružite mu DUGI zagrljaj – što dulji možete. Ne puštajte dok se ne počne izvijati, a ni tada nemojte odmah pustiti. Zagrlite ga jače i kažite: „Volim te grliti! Ne bih te nikad pustila. Obećavaš da te mogu zagrliti opet?“ Tada pustite i povežite se širokim toplim, osmijehom i kažite: „Hvala! Baš mi je to trebalo!“**
Život čine male stvari Na kraju nas kupuju detalji. Divna priča iz Vojvodine i Bosne. Trenuci su ono od čega se život sastoji. Paradoks je da je za sretan život potrebno zaboravljati sitnice. **Vetar** Koliko je šešira oduvao, koliko je lišća pokidao, koliko je kišobrana izvrnuo, koliko je prašine podig’o za sobom, to vetar ne broji! Tog trenutka, kad bi počeo da broji, prestao bi da postoji! Postao bi nešto drugo, možda – morska pena, ili neki suvi oblak koji luta nebeskim prostranstvom! Uzimanja i davanja, uspone i padove, tugu, sreću i nesreću čovek ne treba da broji. Ne sme! Onaj ko to čini – greši! Bivajući to što jeste, čovek čini najbolje što ume. Trag ostaje, i ne da se ispraviti. Okrene li se za sobom, lako može da se desi da postane brod u boci ili ptica u kavezu! Treba ići samo napred, sa pogledom uprtim u daljine, u visine... Za tragove – zna se ko je zadužen! Dragan Šateles **Ветар** Колико је шешира одувао, колико је лишћа покидао, колико је кишобрана изврнуо, колико је прашине подиг’о за собом, то ветар не броји! Тог тренутка, кад би почео да броји, престао би да постоји! Постао би нешто друго, можда – морска пена, или неки суви облак који лута небеским пространством! Узимања и давања, успоне и падове, тугу, срећу и несрећу човек не треба да броји. Не сме! Онај ко то чини – греши! Бивајући то што јесте, човек чини најбоље што уме. Траг остаје, и не да се исправити. Окрене ли се за собом, лако може да се деси да постане брод у боци или птица у кавезу! Треба ићи само напред, са погледом упртим у даљине, у висине... За трагове – зна се ко је задужен! Драган Шателес


Naopak mentalitet Jedna od najlošijih navika koje čovjek može da ima jeste da obaveze vuče, prolongira do u beskonačnost. Sve počinje od školskih obaveza, a možda i ranije. Jesi li završio zadaću? Sutra ću. Pročitala si lektiru? To ću narednog mjeseca... Da li nam je to u mentalitetu nacije, plemena ili je individualna mana svakog pojedinca? Pogledajte samo naše političare, prolongirali su sve što se prolongirati može. I tako 25 godina već. Možda je loš primer napisan, ali uglavnom je tako. Gdje je kraj i ima li ga uopšte?
Šumsko kupanje U dalekom Japanu se šetanje šumom naziva "šumsko kupanje". To "šumsko kupanje", Japanci, smatraju prirodnom aromaterapijom i generatorom boljeg imuniteta... Ekipa japanskih ljekara, želeći da to narodno vjerovanje i naučno dokaže, formirala je, počevši od 2005. godine, grupe odraslih Japanki i Japanaca koje su učestvovale u nizu studija čiji je cilj bio da se istraži učinak šetnje šumom, tog "šumskog kupanja", na imunološku funkciju čovjeka. Ispitanici su imali putovanja u šumska područja u trajanju od tri dana, od čega su dvije noći i spavali u šumi. Krv i urin za laboratorijsku analizu uzimani su im prije puta u šumu - uobičajenim radnim danom; tokom boravka u šumi, te sedmog i 30. dana nakon "šumskog kupanja". Između ostalog praćeno je stanje NK ćelija (eng. Natural killer cells) i koncentracija adrenalina u mokraći. NK ćelije su posebna grupa bijelih krvnih zrnaca limfocita i imaju ulogu u odbrani organizma od virusa - mnogi ih zovu "ćelije ubice virusa"... Adrenalin je jedan od hormona stresa. Usljed stresne reakcije dolazi do lučenja adrenalina iz nadbubrežne žlezde odakle putem krvi dolazi do gotovo svih organa. Njegovu povećanu koncentraciju u urinu nalazimo kod bolesti povezanih sa sindromom boli, slabim snom i anksioznošću; tokom hipertenzivnih kriza, u akutnom razdoblju miokardijalnog infarkta, u napadima angine pektoris; kod hepatitisa i ciroze jetre; pogoršanja ulkusa želuca i duodenuma; tokom napada bronhijalne astme... Laboratorijske pretrage pokazale su da su srednje vrijednosti NK ćelija u danima "šumskog kupanja" bile značajno veće od onih u kontrolnim danima, dok su srednje vrijednosti koncentracije adrenalina u mokraći u danima "kupanja u šumi" bile značajno niže negoli u kontrolnim danima - i kod muškaraca i kod žena. https://youtu.be/9wSSY_C18cU Pojačana aktivnost NK ćelija trajala je više od 30 dana nakon boravka u šumi, što sugeriše da će "šumsko kupanje" jednom mjesečno omogućiti pojedincima da održavaju viši nivo aktivnosti NK ćelija. Suprotno tome, posjete gradovima koje su obavljale druge grupe ispitanika, turista, nisu povećavale aktivnost NK ćelija... Ono što su dokazale japanske kolege pokazuje da su "šumska kupanja" rezultovala porastom aktivnosti NK ćelija i povećanjem broja NK ćelija, što predstavlja neprocjenjivu korist u borbi protiv virusa. U ovom našem nesrećnom vremenu, prepunom rizika od zaražavanja koronavirusom (SARS-CoV-2) i obolijevanja od Koronavirusne bolesti (Covid-19), ne preostaje nam ništa drugo nego da uvažimo naučna dostignuća, promijenimo svoje dosadašnje poglede na očuvanje vlastitog zdravlja i primijenimo ono što će nam biti od velike koristi. I nama i našoj djeci!


Upoznati sebe O L O Š Neko ima više pameti za ovo, a neko za ono, ali ako gledaš generalno – svi smo glupi! Imao sam jednu kozu koja beše pametnija od svih ljudi koje znam. Pa, šta? Pa, ništa, samo kažem. Napeo me neki čovek – da upoznam sebe?! Kad se budeš upoznao, onda mi se javi, reče, i uteče! 'Ajde, rekoh, da učinim pametnjakoviću, te krenuh na daleki put. Jedva sam se pronašao u nekoj nedođiji. Vidim sebe – sedim sam za stolom, te ja sedoh prekoputa. – Zdravo, rekoh, ja sam Dragan. On reče – I ja sam. – Hoćeš da se bolje upoznamo? – upitam ga, a on veli – Neću! Vidi gde sam pobegao, samo da te moje oči ne gledaju, sa ološem nemam posla! - reče, ustade i ode. – Ne traži me više! – doviknu mi dok je odlazio. Koji me je đavo naterao da poslušam onog pametnjakovića, lepo – ne znam! Šta mi treba da se upoznajem, baš se lepo osećam ovako. Dragan Šateles О Л О Ш Неко има више памети за ово, а неко за оно, али ако гледаш генерално – сви смо глупи! Имао сам једну козу која беше паметнија од свих људи које знам. Па, шта? Па, ништа, само кажем. Напео ме неки човек – да упознам себе?! Кад се будеш упознао, онда ми се јави, рече, и утече! 'Ајде, рекох, да учиним паметњаковићу, те кренух на далеки пут. Једва сам се пронашао у некој недођији. Видим себе – седим сам за столом, те ја седох прекопута. – Здраво, рекох, ја сам Драган. Он рече – И ја сам. – Хоћеш да се боље упознамо? – упитам га, а он вели – Нећу! Види где сам побегао, само да те моје очи не гледају, са олошем немам посла! - рече, устаде и оде. – Не тражи ме више! – довикну ми док је одлазио. Који ме је ђаво натерао да послушам оног паметњаковића, лепо – не знам! Шта ми треба да се упознајем, баш се лепо осећам овако. Драган Шателес
Mind and feelings … Scientific insights into the ways our bodies and our minds work suggest that our feelings are not some special kind of spiritual quality, and that they do not represent any kind of ‘free will’. Instead, feelings are biochemical mechanisms that all mammals and birds use to quickly calculate probabilities of survival and reproduction. Feelings are not based on intuition, inspiration or freedom - they are based on calculations. When a monkey, mouse, or human sees a snake, a sense of dread arises because millions of neurons in the brain quickly calculate relevant data and conclude that the probability of death is high. A sense of sexual attraction arises when some other biochemical algorithm calculates that a person close to us offers a high probability of successful mating, social connection, or some other desired goal. Moral feelings like shame, guilt, or forgiveness arise from neural mechanisms that have evolved to allow for group collaboration. All of these biochemical mechanisms have been honed over millions of years of evolution. If the feelings of some ancient ancestor made a mistake, the genes that shaped those feelings were not passed on to the next generation. Feelings, then, are not the opposite of rationality - they embody evolutionary rationality. ” Yuval Noah Harari, “21 Lessons for the 21st Century” “… naučni uvidi u načine kako naše tijelo i naš um rade sugerišu da naši osjećaji nisu neka posebna vrsta duhovne kvalitete, i da ne predstavljaju nikakvu vrstu ‘slobodne volje’. Umjesto toga, osjećaji su biohemijski mehanizmi koje svi sisari i ptice koriste kako bi brzo izračunali vjerovatnosti za preživljavanje i reprodukciju. Osjećaji nisu zasnovani na intuiciji, inspiraciji ili slobodi - oni su zasnovani na proračunima. Kada majmun, miš ili čovjek vide zmiju, pojavi se osjećaj straha, jer milioni neurona u mozgu brzo izračunaju relevantne podatke i zaključe da je vjerovatnost smrti velika. Osjećaj seksualne privlačnosti se pojavi kada neki drugi biohemijski algoritmi izračunaju da neka osoba blizu nas nudi visoku vjerovatnost uspješnog parenja, društvenog povezivanja ili nekog drugog priželjkivanog cilja. Moralni osjećaji poput sramote, krivnje ili opraštanja proizlaze iz neuralnih mehanizama koji su evoluirali kako bi omogućili grupnu saradnju. Svi ovi biohemijski mehanizmi su se brusili tijekom miliona godina evolucije. Ako su osjećaji nekog davnog pretka napravili grešku, geni koji su oblikovali te osjećaje se nisu prenijeli na sljedeću generaciju. Osjećaji, dakle, nisu suprotni racionalnosti - oni utjelovljuju evolucijsku racionalnost.” Yuval Noah Harari, “21 Lessons for the 21st Century”

Duško Trifunović Greh Grešio sam mnogo, i sad mi je žao i što nisam više, i što nisam luđe jer, samo će gresi, kada budem pao biti samo moji – sve je drugo tuđe. Grešio sam mnogo, učio da stradam leteo sam iznad vaše mere stroge grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam svojim divnim grehom da usrećim mnoge. Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće grešio i za vas, koji niste smeli, pa sad deo moga greha niko neće a ne bih ga dao – ni kad biste hteli. Pjesnik velikog talenta, majstor lakoće izražavanja. TV-voditelj kultne emisije "Šta djeca znaju o zavičaju". Živjeti će vječno u svojoj poeziji i u mnogobrojnim pop-rock pjesmama. Čovjek tragične sudbine, zadnjih godina života. Mislim da su se velike ex-yu pjevačke zvijezde ogriješile. Svi smo se ogriješili. Pobjegavši iz ratom zahvaćenog Sarajeva, Duško se seljakao sa adrese na adresu. https://youtu.be/MRxKJFqDTV8 Veliki, a skromni Trifunović je posljednje svoje mjesece života provodio po vozovima. Bez stana, bez želje da ikoga išta moljaka. Statua pjesnika Duška Trifunovića u Sremskim Karlovcima.


Ti si na potezu Koliko vremena treba proteći da čovjek dovoljno sazrije i da shvati da je sve bitno u njegovim rukama? Što je osoba gluplja, to će trebati više vremena da to shvati. Ima naša fina izreka koji glasi: dok dođe iz dupeta u glavu.
Dok čekamo neka bolja ljeta Danas mi cijeli dan miriše na borovu smolu vrelih morskih plaža Jadrana. Tu je i miris kreme za sunčanje s najjačim zaštitnim UV faktorom. U ušima zvuk cvrčaka, povjetarac raznosi kapljice soli, a dvije vjeverice se igraju u krošnji koja pravi hladovinu. Ne, ne sanjam, samo sam navukao posteljinu opranu omekšivačem s mirisom lavande. Oh, kako nas mirisni režanj u mozgu lako prevari i misli odlutaju na neku plažu. A u pozadini neka talijanska muzika...
Život se svodi na sreću? Ukoliko budete imali sreće...naučićete da kondom uvek treba imati kod sebe nakon epizode nekomplikovane gonoreje...a ne nakon hepatitisa C ili neželjene trudnoće... Ukoliko budete imali sreće...naučićete da motor ne treba voziti nakon preloma butne kosti...a ne kičme... Ukoliko budete imali sreće...naučićete da ženu treba izabrati zbog pameti...a ne zbog lepote...još pre braka... Ukoliko budete imali sreće...naučićete da muškarca treba izabrati zbog snage...koja nema nikakve veze sa fizičkom...još pre prvog razvoda... Ukoliko budete imali sreće nećete se venčati pre no što prestane zaljubljenost...i ne saznate s kim zaista imate posla... Ukoliko budete imali sreće...shvatićete da ne treba upisati onaj fakultet koji vaši roditelji nisu već onaj koji vi želite...još posle prve godine...a ne nakon prve hospitalizacije... Ukoliko budete imali sreće...shvatićete da ne možete sve znati...i biti najpametniji...i da je najjeftinije skupo platiti advokata...automehaničara...arhitektu...ili majstora... Ukoliko budete imali sreće...shvatićete da je staviti sebe na prvo mesto osnovni prioritet...conditio sine qua non...i izraz dobrog mentalnog zdravlja...pre no što vas sistem i društvo i ljudi koji od toga imaju korist nauče da je to bezobrazluk... Ukoliko budete imali sreće...shvatićete da ne treba raditi ni za koga drugog...osim za sebe...pre no što vas zamene... Ukoliko budete imali sreće...shvatićete da novac donosi sreću...samo do tri hiljade eura mesečno...i da je nakon toga običan papir...i pre no što to ostvarite...i prodate dušu đavolu... Ukoliko budete imali sreće...shvatićete da roditelji ne smaraju i ne dosađuju samo onoj deci koja ih već nema...dok još uvek imate svoje... Ukoliko budete imali sreće...shvatićete kolika je privilegija ustati u nedelju ujutru zdrav...pre no što bolovi i muke počnu... Ukoliko budete imali sreće...shvatićete koliko je važno zabavljati se i glupirati...kad je vreme...pre no što počne onaj dosadni intermeco između mladosti i demencije... Ukoliko budete imali sreće...shvatićete da život čine mali rituali sa ljudima koje volite...dok ih još imate... Ukoliko budete imali sreće...shvatićete da su iskustva jedino što je važno...dok još možete da ih stičete... Ukoliko budete imali sreće...dobićete žuti karton u vidu infarkta koji može da se stentuje...ili ranice na grliću materice koja se rutinski rešava kratkotrajnom intervencijom...i promenićete svoj odnos prema zdravlju...i prevenciji...a ne odmah direktni crveni... Ukoiliko budete imali sreće...shvatićete da se sve fundamentalne želje koje imate uvek mogu ostvariti na neki kreativan način...pre no što se zarazite kukanjem...što se nisu ostvarile baš onako kako ste vi zamislili...i usvojićete...ili biti hranitelj...ili ćete roditi dete sami sebi...ili pozajmiti matericu iz Ukrajne...ili biti super ujak...ili tetka car...ili ćete volontirati u Zvečanskoj...ili u Nurdoru... Ukoliko budete imali sreće...shvatićete da je drogiranje za početnike...pre no što postanete veteran u propadanju... Ukoliko budete imali sreće...nećete imati početničku sreću na ruletu...i shvatićete da besplatnog sira nema nigde...osim u mišolovci... Ukoliko budete imali sreće...shvatićete da je ovaj Svet koncipiran tako da neku neprijatnost morate trpeti...i odabraćete kratkoročnu...učićete...vredno raditi...trudićete se...vežbaćete...ješćete zdravo...bićete pošteni...zarad dugoročnog hedonizma... Ukoliko budete bili srećni...čitaćete dobre knjige...širićete dušu u pozorištu...slušaćete podkaste na internetu...i pićete vino sa Mudracima...ili makar sa ljudima sa kojima je smejati se ubedljivo najbolji hobi na svetu...umesto što će vam biti dosadno... Ukoliko budete imali sreće...shvatićete da su nesreće sastavni deo života...i učićete iz njih...da bi postali iskusni i mudri...kako bi se kasnije usrećili...i znali da cenite male sreće... Ukoliko budete imali sreće...shvatićete da postoji samo jedan život...i da niko neće doći da vas spasi...od vaše sudbine...koju sami stvarate svojim odlukama...i navikama... Ukoliko budete bili srećni...shvatićete da ste samo vi odgovorni za vašu Sreću...pre no što nađete savršeni alibi zašto vam ne ide...i počnete da verujete da postoji prokletstvo ___ ___-ća (upišite sami)... Ukoliko budete bili srećni...shvatićete da je svako kovač svoje sreće... Srećno vam bilo! Držim palčeve! S. D.
Oliver je obožavao Naše malo misto Лаку ноћ Луиги, лаку ноћ Бепина,живот није венго лажина и пина, ма сте исто прошли ђирон све липоте, пјевао је 1982. Оливер Драгојевић фасциниран серијом “Наше мало мисто”. Гледао ју је сваки дан и 36 година касније. Оливер је увјерљиво био највећи фан култне серије. Ради љепоте тадашњег живљења, лакоће комуницирања, истине и љубави у опасним временима. Док су се људи глумцима серије обраћали с “докторе”, “Бепина”, “Роко” или “Анђа”, а било је и оних који су од Луигија тражили лијечнички савјет, Оливер је сједио дома и серију вртио до бесвијести. Пјевач је данас симбол свега што смо код главних јунака вољели – топлине, искрености, љубави, доброте, пјесме… Оливерова најдража епизода “Нашег малог миста” била је “Борбена полноћка”. Др. Луиги му је био омиљени лик и стално је цитирао његове изјаве. Могао их је говорити по цијеле дане, а омиљена му је била: “Видиш како си паметан, а ко би река, париш ка нека ствар”.

Teresa Kesovija Tereza Kesovija je hrvatska pjevačica šansona i pjesama u stilu muzike Mediterana. Rođena je 3. oktobra 1938. godine u Konavlima, selu u Dubrovniku. Sretan rođendan, dakle rođena upravo na današnji dan. Tereza je odrasla s ocem Antunom i maćehom Jelom i bratom Petrom. Majka joj je umrla, izgleda nakon poroda, krajem 1938. godine. Sa samo sedam godina, Tereza postaje članica dubrovačkog hora. Završava kasnije srednju muzičku školu, odsijek flauta. Nakon toga završava uspješno i Muzičku akademiju u Zagrebu, te za Radio Zagreb svira flautu u orkestru. Malo je poznato da je Tereza predstavljala Monako na Euroviziji šezdesetih godina, zauzevši posljednje mjesto, s nula bodova.
Da sam ja netko Autentična fotografija nastanka kultne pjesme sarajevske grupe "Indeksi". Uvijek se pitam, da li prvo nastaje tekst, pa zatim melodija. Kasnije se tekst uklapa u melodiju ili obrnuto. Ako neko nije zaključio kako je nastao naziv "Indeksi", u to vrijeme svi članovi benda su bili studenti, pa po studentskim indeksima. Danas tu đačku knjižicu prekrstiše u upisnicu. Ne znam da li je u Srbiji idalje indeks ili je upisnica.

Akustični i fonetični Kako je to sve čudnovato, na nekim svjetskim jezicima da otpjevamo recept za kuhanje, to bi zvučalo odlično. Naprimjer na talijanskom ili francuskom jeziku. Uživanje za uši. Dok, s druge strane, otpjevajmo najumniju, najkvalitetniju pjesmu na švwdskom ili njemačkom, zvučati će kao limunada. Zašto je to tako? Sigurno postoji naučni odgovor. Možda je tajna u broju ponavljajućih suglasnika ili pak samoglasnika. I španjolski, kao i portugalski su izuzetno fonetični jezici. Fado muzika se bazira na tome. Kakvo je stanje s našim jezikom, jezicima? Mislim prilično loše, zbog š, č, ć, đ, dž, oni paraju uši strancima.
Grudi balkanske Poslednja igra leptira 1987. **Seti se, makar još jednom** **seti se pa me pronađi** **lažu te da ne vole** **grudi moje balkanske** **oči tvoje jadranske** https://youtu.be/DSrW6xZB0Xw