When you lose half your heart/ Kada izgubiš pola srca

40 37
Avatar for tatatatira
3 years ago

Kako nastaviti život dalje kao sav normalan svet oko vas u momentu kada vam se ruši ceo svet? Da li ustati ujutru ili se samo okrenuti na drugu stranu i ignorisati i Sunce i ljude oko vas? Možda skratiti muke i potonuti u tamu smrti, staviti tačku na sve?!

How to continue living like the whole normal world around you at a time when your whole world is collapsing? Do you get up in the morning or just turn the other way and ignore both the Sun and the people around you? Maybe shorten the torment and sink into the darkness of death, put an end to everything ?!

Foto: unna.rs

Sve su ovo pitanja koja dobuju u glavi posle tragičnog gubitka voljene osobe. Život nije stao ni sekunde iako je vama sve stalo. Ujutru svane novi dan i taj dan ima svoj kraj ali opet sledi početak i sve tako u nedogled. Gledate svet oko sebe i ne vidite nikakav razlog da poželite naredni dan. Obuzima vas neka zlosutna tmina i otupelost.

These are all questions that come to mind after the tragic loss of a loved one. Life didn't stop for a second even though you cared about everything. A new day dawns in the morning and that day has its end, but the beginning follows again and so on indefinitely. You look at the world around you and see no reason to wish for the next day. You are overwhelmed by ominous darkness and numbness.

Radite automatski ono što vam vaši govore. Ne rezonujete šta je od svega toga uopšte realno i da li ima ikakvog smisla da baš to uradite. Prve reakcije na vaše stanje je da ste nemoćni i iznureni. Ne pružate nikakve reakcije i čitav vaš organizam se ponaša kao da je mrtav. Jedini dokazi da ste stvarno živi su potreba za snom i hranom.

Do automatically what your people tell you. You do not resonate which of all this is realistic at all and whether there is any sense in doing just that. The first reaction to your condition is that you are helpless and exhausted. You do not give any reactions and your whole organism acts as if it is dead. The only evidence that you are alive is the need for sleep and food.

Foto: besnopile.org

Jedino pitanje koje se provlači kroz kriziranje je gde naći utehu. To je dokaz da organizam počinje borbu da sve vrati u pređašnje stanje. Mnogi naučnici navode čak vremenske periode koliko dugo čovek tuguje i davi se u tminama svoje psihe, ali sve je to pitanje jer koliko ljudi toliko i ćudi. Svako ima svoje tajminge. Svako različito reaguje na gubitak. Nekog gubitak tera na aktivnosti do iznemoglosti. Dok drugi ljudi polako kopne daveći se u sopstvenoj tuzi.

The only question that runs through the crisis is where to find solace. This is proof that the organism begins to struggle to return everything to its previous state. Many scientists even state the periods for how long a person mourns and drowns in the darkness of his psyche, but it is all a question because as many people crave as much. Everyone has their timings. Everyone reacts differently to a loss. Some lose their activities to exhaustion. While other people slowly land, drowning in their grief.

Foto: wol.jw.org

Razlog za život možete uvek naći u svojoj okolini samo ako imate želju za životom. Sitne radosti koje vam vaši bližnji pružaju u porodičnim okupljanjima mnogo znače. Podrška porodice je najbitnija u procesu emotivnog oporavka. Razgovori, zajedničko ispijanje kafe ili čaja, planiranja raznorazna, pa čak i odlazak u običnu šetnju na psihu deluje kao najprijatnija masaža.

You can always find a reason to live in your environment only if you have a desire to live. The small joys that your loved ones give you in family gatherings mean a lot. Family support is paramount in the process of emotional recovery. Conversations, drinking coffee or tea together, various planning, and even going for a simple walk on the psyche seem like the most pleasant massage

Foto: facebook

Sve ovo nisam kopirala sa stranica nekih čuvenih psihologa već je moje lično iskustvo. Borim se sa tugom već osam i po godina. Dođe tako jutro kada mi se oči neotvaraju i poželim da me nema ali cika i galama moje dece me prenu i vrate u život kao da sam ispaljena iz katapulta. Bum i kreće ringišpil zvani sasvim običan dan. Priznajem nekada davno bila sam željna dosadnih i običnih dana kada jedino čudo koje se desi je komšijska mačka koja skoči na moj prozor jureći goluba.

I did not copy all this from the pages of some famous psychologists, but it is my personal experience. I have been struggling with grief for eight and a half years. There comes a morning when my eyes do not open and I wish I was gone, but the squeals and noises of my children startle me and bring me back to life as if I had been fired from a catapult. Boom and moving carousel called quite an ordinary day. I admit once upon a time I was longing for boring and ordinary days when the only miracle that happens is a neighbor’s cat jumping on my window chasing a pigeon.

Foto: My son Petar 1991-2012 my broken heart

Borite se ljudi. Vaš život nije samo vaš. Uvek ima onih koji su životom vezani za vas. Zavise od vašeg raspoloženja i pomoći. Zahvalna sam što ih imam i što me drže iznad ponora zvani depresija. A za depresiju vezuju me samo tužne uspomene. Njih ne možemo da izbrišemo ali možemo da ih savladamo i da živimo normalno u onoj meri koliko smo spretni da sve to savladamo.

Znači život je u stvari borba. I ne treba stati nikada.

Fight people. Your life is not just yours. There are always those who are bound to you by life. It depends on your mood and help. I am grateful to have them and to keep me above the abyss called depression. And only sad memories bind me to depression. We cannot erase them, but we can overcome them and live normally to the extent that we are able to overcome them all.

So life is actually a struggle. And you should never stop.

26
$ 3.21
$ 3.01 from @TheRandomRewarder
$ 0.10 from @apela
$ 0.10 from @Jigglyspy
Sponsors of tatatatira
empty
empty
empty
Avatar for tatatatira
3 years ago

Comments

Great information about this article my Dear

$ 0.00
3 years ago

Great information about this article my Dear

Thank you @aftabkhan

$ 0.00
3 years ago

Welcome back my dear friend

$ 0.00
3 years ago

u trenutku sve se srusi i rusevine te biju u glavu neprestano ali nikako da te ubiju i tako uvek iznova dan za danom

$ 0.00
3 years ago

Pravo stanje stvari... to je ta priča :(

$ 0.00
3 years ago

Nice one

$ 0.00
3 years ago

Losing is hard to get over. I don’t know if it’s possible to cure depression.

$ 0.00
3 years ago

Losing is hard to get over. I don’t know if it’s possible to cure depression.

Can. At the beginning, the most important thing is to control yourself. With the care and attention of the family, it gives results.

$ 0.00
3 years ago

Nice one

$ 0.00
3 years ago

I'm so sorry about your loss... This is so sad.. life is so cruel.. I start to cry a moment.. God protect all children..

$ 0.00
3 years ago

Zorka previse si me rastuzila , ti si jaka zena svaka ti cast, posle gubitka sina smogla si snage a samo ti znas kolko ti bilo tesko da se izboris sa tome i produzis zivot dalje, tu su ti tvoja cerka i sin za koji mora zivot da ide dalje i da se boris, al tuga i bol nikad nece da prestanu, svaka ti cast sto si otvorila dusu i spodelila ovo snama, znam da tvoj sin je na neko lepo mesto i od gore vas gleda i stiti sve vas.

$ 0.01
3 years ago

Tuzno je I teško izgubiti nekoga svog... U tim trenucima ne znamo za sebe... Ali život teče dalje, a u nama ostaju da žive sećanja ...

$ 0.01
3 years ago

Žive sećanja ali i ta činjenica da svakim danom smo bliži jedni drugima.

$ 0.00
3 years ago

Great post every cast

$ 0.00
3 years ago

Život je surov, neki su imali sreće da se rode, a nekima je ta sreća rano prekinuta i oduzeta. Žao mi je zbog svega.

$ 0.10
3 years ago

Božija volja... da je ostao živ još veća muka bi bila. Na kraju je vegetirao samo. Ovako smrt došla kao spas. Šteta neprocenjiva... ali i to je život.

$ 0.00
3 years ago

Oflican post svaka cast

$ 0.01
3 years ago

Hvala Nemanja

$ 0.00
3 years ago

Very inspiring article dear, I don't understand Serbian language. But so good article and also back my this post https://read.cash/@Jisan21/nick-vujicics-the-superhero-of-real-life-356c09d1

$ 0.01
3 years ago

I write my own and English in parallel. I will definitely return the visit

$ 0.00
3 years ago

💟💟

$ 0.00
3 years ago

That is good article. Very motivational and inspiring article. By the way, which language do you use in your article?
l

$ 0.01
3 years ago

My language is Serbian (Serbia is a country of Eastern Europe)

$ 0.00
3 years ago

I know about your country. But language is unfamiliar to me. Which language it is?

$ 0.00
3 years ago

I know about your country. But language is unfamiliar to me. Which language it is?

Srpski

$ 0.00
3 years ago

a šta da kažem...ništa

$ 0.01
3 years ago

Ono kažu da tu nema šta pametno da se kaže, međutim ima i te kako mnogo. Borba sa tugom posle gubtka svojih najdražih je ogromna oblast a trenutno se ponovo sudaramo na svakom koraku sa umrlicama a to su porodice sa teškom mukom. Uvek ima šta da se kaže... Ono, daleko bilo da se desi ali dešava se i na to ne možemo biti nikad spremni ali uz porodicu možemo prevazići nekako.

$ 0.10
3 years ago

Pre koju sedmicu natrag umro mi prijatelj. Kad smo pričale sa njegovom ženom rekla sam neznam šta da ti kažem. Nije baš neka utkjeha da bi joj rekla ...biče bolje. Ja mislim, da je važno da sam ja uz nju iii ako šutim.

$ 0.00
3 years ago

Da, taj prvi momenat susreta sa nekim ko je doživeo gubitak je baš užasan. Prosto ne znaš ni kako da se ponašaš. Da praviš neku pozitivnu atmosferu ispadaš budala, ovako pak da pričaš nešto, ne vredi jer možda se isključila i sve je to pravljenje obične buke bzv... Razgovor opuštenije prirode je najbolje obaviti tek kad prođe neko vreme i smire se strasti, saberu misli i ta osoba bude spremna da primi tvoju utehu ;)

$ 0.00
3 years ago

Nesto sto nikada ne prolazi, samo jednostavno naucis da zivis sa tim... :/

$ 0.01
3 years ago

Da.... baš tako . Uđeš u kolosek i to je to.

$ 0.00
3 years ago

Nemam reči koje bih napisala...ne postoje reči...teško mi je...

$ 0.01
3 years ago

Odrasla sam uz priču mog oca koji je bio svedok kada su mu ubijali oca. Bio je rat... i to je za mene bio horor. Kada se meni slične stvari izdešavale, moja porodica je bila tu, tik iza mene i to je ona spona sa životom. Sneška i smrt je deo života.

$ 0.00
3 years ago

Razlog za život možete uvek naći u svojoj okolini samo ako imate želju za životom. Nista goreg nego kad roditelji izgube dete. Ta tuga i oziljak na srcu su vecni. Ali postoje i drugi ljudi kojima je nasa ljubav potrebna, drugi ljudi zbog kojih se treba boriti i ziveti... Kako kaze pesma grupe Queen...Show must go on.

$ 0.01
3 years ago

Da mila moja, sve ima svoj kraj ali postoji jedna veoma bitna činjenica, a to je da svaakim danom smo bliži jedni drugima. Nema logike ali je istina. Svi idemo ka istom cilju samo što neko ode prerano. Jednostavno stane na putu zvanom život. Yess, show must go on <3

$ 0.00
3 years ago

Jako lep clanak ,trebamo se boriti i nikad ne odustajati ,treba da se radujemo svakom novom dana koji dolazi .

$ 0.01
3 years ago

Da, bez borbe ne vredi. Svaki dan je borba i to je to.

$ 0.00
3 years ago

Čitajući polako, od pola teksta ja vise ne vidim sta citam, suze mi lete, rasplakala sam se 😭😭😭

$ 0.01
3 years ago

Kroz tekst ide poruka da uvek ima novo sutra ... ili da nađeš utehu i vidiš da ima i gorih situacija u životu od tvojih.

$ 0.00
3 years ago