Zlatne boje jeseni

Samo u ovih petnaestak dana babljeg ljeta može nastati ovakva fotografija. Da napomenem da se ne radi o fotošopiranim, nego stvarnim bojama i nijansama. Pokušati ću to i objasniti.

Rijeka Neretva u svome gornjem toku je i ljeti ovako zelena, ali zbog jesenjeg žutog lišća u ove dane Miholjskog ljeta, imamo kontrast, pa sve izgleda nestvarno i čovjekovom rukom dorađivano. Prvi veći pljusak kiše će zamutiti ovu zelenu vodu, pretvoriti je u ogromnu šalicu bijele kafe, a zlatno lišće će vjetar otpuhati ko zna gdje. Sedam dana nakon velike kiše će rijeka ponovo postati zelena, ali ni približno bojama sa fotografije, nego smaragno zelena, kao boja mentol tvrdih bombona. Ženke lipljena su odavno već položile svoja jajašca negdje na ovom šljunku. Prvi ribići, iglice su proplivali i već hvataju nematode, mušice po površini vode. Dolaskom kišnih dana ta nova generacija se sklanja u rukavce rijeke gdje neće biti poplave ili u pritoke, rječice i potoke. Mlađ pastrmke će to sve isto da odradi, samo mjesec dana kasnije od lipljena. I tako je već hiljadama, možda i milionima godina.