Na mostarski način

Mostarci su posebna sorta ljudi, kod njih svaka osoba mora imati najmanje jedan nadimak, a nekada i po nekoliko "pomoćnih". Pročitajte kako su mostarski ribolovci davali imena vještačkim mušicama za pecanje, tačnije materijalima od kojih se izrađuju te mušice, a to su oduvijek bile vunice, dijelovi kaputa, džempera, kape...

Primjeri poznatih materijala:

Sejine deke (Deka koju je otkrio Sejo), Sonjina suknja ili kaput (suknja koju je Krešin tetak Jozo rasparao tetki Sonji i pokazalo se ispravno – štof), Mićina zela (štof kaput), Hitov štof (par vrsta štofova kupljenih u HIT – robna kuća u Mostaru),
Tito (Titina tapiserija – koju su imali mnogi po kućama, a njene braon crvene rese su se pokazale jako lovnim i dan danas je potraga za Titom);

Beograđanka, Sarajka, Bilećanka, Banjalučanka, … vunice donesene iz gradova po kojima su i dobile ime, a postojale su kreacije napravljene od njih koje su imale puno uspjeha u lovu ribe. Materijal „Bože sačuvaj“ – tamno zeleno na crno, dobila ime po tome kada se isprobavala kreacija od tog materijala dešavao se šup za šupom i udarala riba. Tada se i govorilo Bože sačuvaj kako radi i tako ostalo ime – Bože sačuvaj, Razvitkovo crno tamni braon iz Robne kuće.

Tako je počelo sa sakupljanjem pređa kod mušičara, a ta tradicija na ovim područjima postoji i danas. Dosta tih pređa počele su loviti ribu i dobijati lokalne nazive i orijentire da se lakše ribar snađe od čega će se raditi koja mušica. Najveća ekspanzija naziva dešavale su se sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka.

Pisao sam na blogu jednom o tome, zelene nijanse su magija za ribu lipljena.
Pa su tako i zelene nijanse raznih mostarskih kaputa dobijali smiješna imena. Materijal „Bože sačuvaj“ – tamno zeleno na crno, dobila ime po tome kada se isprobavala kreacija od tog materijala dešavao se šup za šupom i udarala riba.

Prošle godine sam posjetio jednu mostarsku pijacu, tamo se prodaju stare knjige, stari kovani novac, razglednice i te stvari. Dakle, antikvarnica. Na dva štanda sam ugledao da prodaju brda i brda ovih vunica, onako sve kao da je iskipano iz kamiona, bez ambalaže. Cijene se kreću i do desetak eura za komad tkanine veličine maramice. I trgovina cvjeta! Samo za pasionirane ljubitelje, zagrižene ribolovce. A njihov broj nije mali.

Ribolovci po kojima su pređe i mušice dobijali imena umiru, odavno više nisu sa nama, a ti nazivi ostaju i traju. Tako je već decenijama. Ništa ne može promijeniti tu ribarsku memoriju koja sjedi negdje u oblacima iznad Neretve i Mostara, u sjećanjima, s generacije na generaciju. Neka ostane zapisano i na internetu o tome.

Mostar Sevdah Reunion - Mostarski dućani;