Sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća pojavio se fićo, automobil koji će uz preostalu dvojicu veličanstvenih, stojadina i yuga, idućih pedesetak godina neprikosnoveno vladati jugoslavenskim cestama Mnogo ljudskih sudbina, a i prića su isprićane u tome autu, tako je i ovo moja neisprićana prića na koju baš i nisam ponosan ali život je taj koji piše romane pa da krenem.
Sječam se jednog školskog raspusta i neugodnosti s jednim fičom koji je zbog moga ludog interesa za jednom djevojkom konobaricom završio u Orahovačkom jezeru na kupanju. Fićo nije bio moj, jer tada nisam imao auto već od sestre.
Ovako to bilo!!
U restoranu pokraj jezera u Orahovici radila jedna djevojka jako lijepa i simpatična,zgodna iz obližnjeg mjesta Duzluka nadomak Orahovačkoga jezera.
Ćini mi se, ili je to bila samo moja mašta da se ja njoj sviđam jer prije toga u mjesnoj trgovini par puta se susreli i izmjenili poglede.
Kako je sestra u ono vrijeme gradila vikendicu ( kuču) za odmor u blizini jezera , cijeli dan sam radio na betonaži.
Poslijepodne mi dala auto da odem do jezera, jer je znala da ova moja simpatija taj dan radi u restoranu.
Vrijeme bilo jako vruće i došavši do restorana vidio sam svoju dragu kako na terasi poslužuje goste.
Da me primjeti u autu istog sam parkirao odmah do restoran terase na travu i pun sebe izašao van, sjeo na terasu čekajući da me primjeti i dođe do mene kako bi me poslužila.
Upravo u trenutku kada je došla začula se neka vriska s jezera i primjetio njen zaćuđen pogled ali ne u mene nego iza mojih leđa i njen glas "Ode auto u jezero"
Okrenuvši glavu natrag vidim kako moj fićo prednjim krajem bućnuo u jezero. U tom trenutku sam se uplašio ali od srama htio u zemlju propasti.
Nisam ništa rekao digao se s stolice i potrćao prema jezeru, skoćio u vodu uhvatio fiću za zadnji kraj i jednostavno ga u vodi okrenuo jer je već počeo plutati i gurati prema obali.
Akciji spašavanja fiće u vodi mi se pridružili neki dećki koji su utrčali u vodu i zajednički ga izgurali iz vode na obalu.
Svoju dragu više nisam mogao od srama pogledati u oći. To ljeto nakon toga događaja je za mene bilo završeno i nisam odlazio u restoran. Sestri nisam rekao za to ali prića o fići u jezeru je kružila. tako da je došla i do nje.
Djevojku iz restorana nakon toga više nisam vidio, po pričanju poznanika otišla je iz restorana nedugo nakon ovoga moga incidenta.
Jedna nostalgićna prića ali s sretnim završetkom za fiću koji je još dugo godina nakon toga kupanja taljigao našim cestama.
Na kraju se fica nije utopio u vodu sto je super inace predivan post svaka cast kolega