We didn't have a cupboard, but grandpa and grandma are in the village. And just like in the picture. It was green against the white wall and golden patterns in the shape of flowers. .Dish on a crocheted milieu, in cutlery drawers, new kitchen towels, thread and needles, old letters and pictures ... a church calendar ... postcards from the sea from us ... And when I open one of the cupboard doors, everything smells of vanilla. Complex boxes of sugar cubes, ratluk made of roses and walnuts, biscuits
...Mi nismo imali kredenac ali deda i baba jesu na selu.I baš ovakav kao sa slike.Zeleneo se naspram belog zida i zlatnih šara u obliku cveća.Obožavala sam da zavirujem ,da raspremam,slažem stvari.Čega sve tu nije bilo.Prava riznica.Posudje na heklanom miljeu,u fiokama escajg,nove kuhinjske krpe,konac i igle,stara pisma i slike...crkveni kalendar... razglednice s mora od nas...A kada otvorim jedna vratanca od kredenca sve zamiriše na vanilu.Složene kutije šećera u kocki,ratluka od ruže i oraha,keksa...
Joj, imali smo jedan ovakav...Koliko sam ga volela , jos vise sam ga mrzela. I to zato sto je moja majka na vrh kredenca stavljala tegle sa marmeladama i ostalim slatkisima...A ja jadna mala pa nisam mogla da dohvatim...Ali, uvek postoji neko ali...Bog stvori stolice, pa op na stoluicu pa na kredenac i tegla i slatkisi su moji... Ali opet jos jedno ali... Kad majka uzme teglu sa marmeladom da namaze palacinke ona naravno prazna... I ko je dezurni krivac,....pa naravno ja....Mada sam se u pocetku izvlacila na foru...pa mama ja sam mala i ne mogu to da dohvatim, to je tata uradio....Ali i to je kratko trajalo....Ali nema veze, istrpim i batine zbog teglice marmelade.