U ovom članku ću nastaviti iznositi svoje iskustvo u borbi za bolji sluh.
Kao što sam već napisao, liječničkom greškom mi je oduzet savršen sluh u dobi od 7 godina života, a zbog toga sam išao do svoje 17. godine u čuvenu ustanovu SUVAG u Zagrebu. I tada sam imao preporuku da nosim slušni aparat ali sam po tom pitanju bio nemaran. I ne samo to! Smatrao sam, gledajući iz subjektivne perspektive da u svakodnevnim okolnostima čujem dovoljno dobro, a na povremene ponovne upite sugovornicima da mi ponove ako nešto nisam dobro čuo, tome nisam davao značaja.
Jednom prilikom, a to je bilo za vrijeme studija, imao sam ispit, te nisam od profesora dobro čuo zadatak, te umjesto da sam njega pitao da mi ponovi, pitao sam kolegu u redu ispred, profesor je to vidio i otjerao nas van iz dvorane i tako sam ispit pao bez da sam ga mogao pisati.
Ni to mi nije bilo dovoljno. Kako volim muziku, dosta često sam znao slušati pjesme sa slušalicama u uhu i nažalost, pojačanim tonom do maksimuma.
I to mi je uništilo sluh do kraja. Jednom prilikom, u moj ured je došla ravnateljica, te sam i nju u par navrata pitao da mi ponovi što mi je rekla, te mi je preporučila da odem na pregled sluha. Ravnateljica je socijalna radnica i ima iskustva u prepoznavanju gubitka sluha.
Poslušao sam je, te sam u Kliničkom bolničkom centru obavio pregled, te su mi liječnici rekli da sam došao "pet minuta do 12", te da sam došao 5 godina kasnije da bih bio potpuno gluh.
Božja sreća, rekao sam tada, te sam odmah nakon pregleda otišao na pregled i dogovor za slušni aparat.
Neka ovo moje iskustvo pomogne još nekome tko je neodlučan a zna da slabije čuje. Jer, posljedice mogu biti kobne.
Idući puta ću progovoriti o iskustvu sa slušnom aparatima.
hvala ti što si podijelio sa nama ovo iskustvo