Mjesec i ribolov
Mjesečeve mijene i ribolov
Živimo u vremenu teorija zavjera, raznih budalaština od fiks-ideja, kojekakvih gurua, stručnjaka za sve i svašta. Zato je jako teško načeti ovu skoro stotinu godina staru temu, a ne rizikovati da budemo ismijani. Mjesec zaista utiče na aktivnost riba, što se odražava na njihovu ishranu, agresivnost, opreznost, raspoloženje svake ribe pojedinačno. I odmah da kažem, ne samo riba, nego vjerovatno na sva živa, kopnena ili vodena bića, uključujući na kraju i čovjeka. Proljetos kada sam se zanimao za mali vrt u dvorištu, pronađem da Mjesec i njegove mijene remete ili poboljšavaju klijavost sjemenki u tlu. Ali vratimo se ribolovu.
O ovoj temi sam prvi put čuo još kao teenager u beogradskom ribarskom časopisu. Odmah sam nacrtao tablicu za aktuelni mjesec (nije bilo mobitela ili štampača ;)
i naumio da se uvjerim na vlastitoj rijeci i na ribama u njoj. I nije mi dugo trebalo da uočim neke pravilnosti i podudaranja s tablicom. Znate ono, u tablici piše npr. - u narednih sedam dana će riba lošije uzimati hranu, biti će lošiji ulov. Hajde, rekoh, to mu ga dođe kao horoskop, pa se neke stvari podudare i mi imamo dojam da držimo sve pod kontrolom. Ali mjeseci su prolazili, stvari su se ponavljale ciklično i za neka tri mjeseca se toliko ušteliš, da već možeš zaključiti da idućeg vikenda ne vrijedi planirati nikakav izlazak na rijeku, ali one tamo srijede da moraš pokušati odgoditi obaveze, tada će da bude ludnica od ulova na vodama.
Prve solunarne tabele objavljene su 1935. godine. Od 1935-1939. solunarna teorija predstavljena je kao prognoza uzmanja hrane slatkovodnih i morskih riba u toku dana, ali i periode mirovanja kada su ulovi različiti. Sve ovo je razvio Amerikanac John Alden Knight, inače biznismen još prije prvog svjetskog rata.
Prvi naučnik, koji je proučavao solunarnu teoriju, potaknut *Knightovim* otkrićima, Francuz Pierre Barbelion, sačinio je osnovu za solunar koja precizno ukazuje kako mjesečeve mijene utiču na uspjeh u ribolovu. Prema *Barbelionu*, najbolji rezultati u ribolovu postižu se u periodu prve četvrti Mjeseca, a najlošiji za vrijeme punog Mjeseca.
https://www.youtube.com/watch?v=Ykh5Np2iuMk
Youtube video by Steven Davids.
Danas ove tablice koriste ponajprije lovci, zatim ribolovci, a kao što sam spomenuo sve se više koriste i u povrtlarstvu, hortikulturi, sve što ima veze sa sjetvom biljaka.
Bombina bombina
Once, while fishing, I found myself in a rather unfamiliar terrain by the river, the first thing I noticed were strange sounds. Something like mating cats in February or crying babies. You know that feeling, you're alone on the water, you just hear the song of birds, the sound of waterfalls. And then suddenly some muffled screams, like from horror movies. No, cat love games can’t be, so May is the month, I thought. And whence the baby in the wild, there is no chance of it being so.
And so I imperceptibly reached the river beach upstream. When there, hundreds of frogs, red tortoises. They mate, change their skin, what do they do ... But they make incredible horror sounds. I later found it on the internet that red *European Bombina bombina lat.* males have developed resonant vocal sacs and know how to produce all kinds of tones. This frog is slightly toxic even to humans, so they should not be touched, nor should they touch the grass or stones where they are tied. They have a skin changing ritual, where they eat old skin as a meal.
Jednom sam se, pecajući, zatekao na prilično nepoznatom terenu pokraj rijeke, prvo šta sam uočio bili su čudni zvukovi. Nešto slično kao parenje mačaka u februaru ili kao plač beba. Znate onaj osjećaj, sam si na vodi, samo se čuje cvrkut ptica, slapova žubor. I onda odjednom neki prigušeni krikovi, kao iz horor filmova. Ne, mačje ljubavne igre ne mogu biti, pa maj je mjesec, pomislio sam. A otkud beba u divljini, nema šanse da to bude. I tako sam neprimjetno stigao uzvodno rijekom do kamenite plažice. Kad tamo, na stotine žaba, crvenih mukača. Pare se, presvlače kožu, šta li rade... Ali ispuštaju nevjerovatne hororske zvukove. To sam kasnije pronašao na internetu da crveni europski mukač, mužjaci imaju razvijene rezonatorske vokalne kese i znaju proizvoditi svakakve tonove. Ova žaba je blago toksična čak i za ljude, pa ih ne treba dirati, niti dirati travu ili kamenje kuda se one vrzmaju. Imaju ritual presvlačenja kože, gdje staru kožu uslast pojedu kao obrok.
https://www.youtube.com/watch?v=MlTWXL-PlCo
Youtube video credit: Sumazutica.com http://www.sumazutica.com/
Na videu možemo čuti kako se oglašava mukač. Ali iz moje priče su bili agresivniji zvukovi, kao dječji plač. I žabe su bile sitnije.
Audicija
Bilo je rano ljeto i mi školarci smo još uvijek išli u školu. Bezbrižna vremena, bez korona virusa i zezancija, dvadeset pet godina unazad. Od moje ulice do škole je nekih dvadeset minuta hoda, većim dijelom pored rijeke. Jutarnja sam školska smjena i sunce tek obasjava dijelove rijeke. Iz dana u dan srećem jednu istu ribu kako lahori iza stijene u vodi. Ljeto je i ta pastrmka svako jutro doručkuje na istom mjestu. Lijepa je i naziru joj se tačkice još sa puta koji se nalazi dobrih deset metara iznad površine vode. Pravi riječni tigar. I tako, susretali smo se ta ljepotica i ja svakoga radnoga dana, odnosno jutra, otprilike u isto vrijeme i svaki put na istom mjestu. Ribarski damar je proradio, moram je pokušati prevariti.
Na fotografiji je Mostar. Rijeka je ista, ali mjesto na vodi i grad nisu. Svejedno, slika me očarala i morao sam je ugraditi u ovu blog priču.
I tako, stigla je subota, ljetno ali nikakvo vrijeme. Jak vjetar i kišica, iz časa u čas. čekao sam predvečerje, pravo vrijeme za ribolov u ljetnim mjesecima. Ali više sam čekao da se grozni vjetar smiri i vremenski uslovi općenito poprave. Nigdje žive duše u tim momentima, valjda zbog novembarskog vremena usred ljeta. Nabrijan na ovu ljepoticu pastrmku, siđem direktno iznad stijene gdje je ona doručkovala svakoga jutra. Prva pomisao je bila - zakasnio si, najela se, vidi kakvo je vrijeme i vjetar, ništa od tvog pokušaja. I mlatio sam, mlatio, zabacivao. Ništa i opet ništa. Prolaze minuti, prolazi i sat vremena. Polako pada mrak i već mi je u glavi pomisao, kako se po mrakači uspeti uz neku stminu, od rijeke pa nazad na šetalište i drvored. Sve polagano prelazi u dosadu, ruka je utrnula od silnih izbačaja mamca. U to vrijeme je bila popularna čuvena "Audicija", humoristički performans, vjerujem da svi znamo o čemu se radi - i jedan čuveni monolog iz Audicije: *Posljednji pokušaj brice, da od guzice napravi lice!* Haha. Oh, kako to sada prostački zvuči. Tu glupost sam izgovorio u sebi, aludirajući na posljednji zabačaj mamca u rijeku. I naravno, bitne stvari se dešavaju upravo u takvim situacijama. Pastrmka iz jutarnjih dogodovština je odlučila i da večera. Na štapu je, desetak metara nizvodno i velika je ludost ako je uspijem izvući kontra brzatka, odvukla je sve niže i niže. Mrak je već odavno pao, da li od uzbuđenja ili se zaista smračilo.
Drilujem ribu pet minuta. Nisam pisac da to opišem, ali vjerujte da je tih pet minuta dugo kao pet sati. U glavi pomisao, ma nema šanse da ja ovo izvučem vanka. Umorila se i ona. Krene uzvodno i dobijem osjećaj da se otkačila, da je sve pokidala. Ledeni znoj mi curi niz sulkus kičmenog stuba. Odjednom je vidim i čujem tačno naspram sebe. Umorna je. Nije ogromna, kao što bi neko sada pomislio dok ovo pišem. Nekih 85 dkg, ribaru nikada ne vjeruj, znači 75 deka! Tri četvtine kilograma divljeg živog bića me je smorilo, da bi na kraju skoro pa sama došla uzvodno i zabila se u priobalni busen trave u vodi. Nemam nikakvu mrežu kod sebe. Izbacujem je dlanovima na utabano mjesto gdje sam sat vremena stajao. Debele usne joj rade o-O. Mišići joj pulsiraju na dodir mog dlana. Idi, glupačo, sama si izletjela i predala se, sada se vrati na svoj podvodni prijesto i želim da te vidim i narednih dana kako slatko doručkuješ. Perem slipave ruke od skidanja ribe sa udice i gledam kako premorena kraljica dezorjentisano bježi, opet uzvodno. Pastmka uvijek bježi uzvodno. To su ta dječačka, zelena razmišljanja, kao vidjeću je i narednih dana. Nikada više se nije pojavila. Ribi treba nekih desetak dana da se oporavi od traume i rane u ustima, do tada jede tek toliko koliko mora. Ko zna gdje je pobjegla, široko joj podvodno polje. Bilo je kasnijih godina većih, ljepših, markantnijih trofeja. Ali ova priča se urezala u pamćenje. Ne mogu ovo usmeno pričati, svi bi pitali zašto sam je pustio. Možda je danas ne bih pustio, ali to je bilo u tome trenutku i završena priča.
Peacock feather
Pero pauna - cijenjeni materijal za izradu mušica
Od ovog, za sve mušičare, "svetog" pera se u *fly tying*-*u* koristi baš sve. Ona pera iz repa su najcjenjenija, tzv. okca. Ali koristi se i bilo koje drugo pero ili neki dio pera. Postoji čak i poznata mušica *strugani paun*, to je muha napravljena od drške pera pauna ili horoza, pa se druga varijanta zove *strugani horoz*.
Kako ovih ptica u mome kraju nema baš mnogo, na početku moga bavljenja ovim poslovima je bilo pravo bogatstvo i sreća kada bih se domogao barem jednog repnog pera, okca. Nekada se u vazama po domaćinstvima to perje držalo kao ukrasni predmet, kao cvijeće. I iz te nekadašnje mode sam se uglavnom i snadbijevao, iz ukrasnih ćupova, rijetko kada je to bilo sa živih ptica pauna. Postoji ribarska anegdota da je čistač sarajevskog Zoo vrta snadbijevao *pola* sarajevskih ribara ovim perjem, čisteći kavez pauna u zoološkom vrtu u tom gradu.
https://www.youtube.com/watch?v=h2cDoXG0_08
Dolaskom specijaliziranih trgovina s ribarskim materijalom i priborom je bilo mnogo lakše nabaviti ova pera. Danas ih u takvim prodavnicama prodaju na komad, odnosno na tuce, dvanaest istrganih priperaka dužine desetak centmetara. Cijela nije mala, uvijek su takve stvari bile papreno skupe. Radi se potrošnom materijalu kojeg treba iznova i iznova nabavljati.
Evo zanimljivih imitacija iz samog okca, onaj plavi dio pri samom vrhu. Njega ima najmanje. Treba napomenuti da su pera jako osjetljiva na vlažnost zraka u prostoriji gdje se drže, odnosno postanu vrlo krta, lomljiva prilikom izrade. Najbolje se očuvaju u plastičnim fasciklima, daleko od pogleda nekog moljca. Moljci su prvi i najveći problem inače za sva pera. Mnogo materijala mi je zbog njih vremenom propalo.
Video credit: PBS NewsHour Youtube
Celebrities in fishing
You wouldn’t believe how many celebrities have fishing as a hobby. The list is not final, these are just some, interesting to me. Photo sources are Google for all.
Josip Broz Tito je prvenstveno poznat kao lovac na mrke medvjede. Ali okušao se i u ribolovu. Smiješno ga je vidjeti u toj ulozi, ovako u odijelu.
Josip Broz Tito is primarily known as a bear hunter. But he also tried his hand at fishing. It’s funny to see him in that role, in a suit. (1969.)
Naravno da kod visokih funkcionera ovo znači i promocija imidža u javnosti. Ali tu se nađe i istinskih zaljubljenika u ovaj sport, kao što je to bivši američki predsjednik.
Barack Obama is primarily a fly fishing angler and I’m glad of that.
Barack Obama je prvenstveno fly fishing ribolovac i to mi je lijepo za vidjeti.
About Vladimir Putin, I don't know if it's about acting, but according to the position of holding the stick, it would be said that he is taking the stick in his hands for the first time.
Za Putina ne znam da li se radi o glumatanju ali po položaju držanja štapa bi se reklo da po prvi put uzima štap u ruke.
Zlatan Ibrahimović enjoys life and it is nice to see him in every hobby, from playing golf to fishing.
Zlatan Ibrahimović uživa u životu i lijepo ga je vidjeti u svakom hobiju, od igranja golfa, do samog ribolova.
Mohamed Salah, a big rising football star, a favorite of Egypt and Africa. He enjoys sea fishing, recharging his batteries for the next games.
Mohamed Salah, velika fudbalska zvijezda u usponu, miljenik Egipta i Afrike. Uživa u morskom ribolovu, puni baterije za naredne utakmice.
It is known that the German football player Miroslav Klose is a big fan of fishing on the lakes. He visited Bosnia and Herzegovina a few years ago, precisely for the purpose of enjoying the magic of fishing. he fished with friends on Lake Pelagićevo in Posavina.
Poznato je da je njemački fudbaler Miroslav Klose veliki zaljubljenik u ribolov na jezerima. Prije nekoliko godina je posjetio Bosnu i Hercegovinu, upravo u svrhu uživanja u čarima ribolova. pecao je s prijateljima na jezeru Pelagićevo u Posavini.
Мушица падобранац
Падобранци мушице
Иновација у свијету риболова мушичарења, новија техника израде мушица с два смјера крилаца и ножица. Као што се на слици може виђети, ножице стоје паралелно с површином воде, док маркирани дио жарких боја стоји окомито. То је све с циљем да вјештачка мушица што боље плута на води, офарбани дио да се види из даљине и да је што дуже сух. Сама израда оваквих мамаца захтјева много више труда и времена, односно алатки за израду. Није нужно ефикаснија мушица, али је свакако иновација у технолошком смислу, боља пловност мамца, боља видљивост издалека.
Fliegen Sie Fallschirme zum Angeln
Innovation in der Welt des Fliegenfischens, eine neuere Technik zur Herstellung von Fliegen mit zwei Richtungen von Flügeln und Beinen. Wie auf dem Bild zu sehen ist, stehen die Beine parallel zur Wasseroberfläche, während der markierte Teil der hellen Farben vertikal steht. Dies alles mit dem Ziel, die künstliche Fliege so gut wie möglich auf dem Wasser schweben zu lassen, wobei der lackierte Teil aus der Ferne sichtbar ist und so lange wie möglich trocken bleibt. Die Herstellung solcher Köder erfordert viel mehr Aufwand und Zeit oder Werkzeuge für die Herstellung. Es ist nicht unbedingt eine effizientere Fliege, aber es ist sicherlich eine Innovation im technologischen Sinne, ein besserer Auftrieb des Köders und eine bessere Sicht aus der Ferne.
Fishing in Mongolia
Ribolov, u svrhu ishrane grupe ljudi, opstanka čovječanstva i pecanje, u svrhu sporta i rekreacije su dva različita pojma. Naravno da je ovo prvo izrodilo ovo drugo. Kao što je i sam lov danas sport i zanimacija, a nije sušta potreba. Evo ovo ja nazivam ribolovom.
Риболов, у сврху исхране групе људи, опстанка човјечанства и пецање, у сврху спорта и рекреације су два различита појма. Наравно да је ово прво изродило ово друго. Као што је и сам лов данас спорт и занимација, а није сушта потреба. Ево ово ја називам риболовом:
Jedan od glavnih izvora proteina u Mongoliji jeste riba. U toj oskudnoj dalekoj zemlji, bez razvijene poljoprivrede, lov i ribolov je uglavnom sve što su ikada imali.
Један од главних извора протеина у Монголији јесте риба. У тој оскудној далекој земљи, без развијене пољопривреде, лов и риболов је углавном све што су икада имали.
I to na konjima, njihov je to zaštitni znak. Sve poslove obavljaju na konju i to bez sedla. Potomci Džingis-kana.
И то на коњима, њихов је то заштитни знак. Све послове обављају на коњу и то без седла. Потомци Џингис-кана.
Zadnjih decenija cvjeta ribarski turizam, bogati Europljani i Amerikanci odlaze u Mongoliju na pecaroške ture. Dakle, polako se i kod njih sirovi i praiskonski ribolov pretvara u pecanje, zabavu i rekreaciju. Ali to važi samo za turiste.
Задњих деценија цвјета рибарски туризам, богати Еуропљани и Американци одлазе у Монголију на пецарошке туре. Дакле, полако се и код њих сирови и праисконски риболов претвара у пецање, забаву и рекреацију. Али то важи само за туристе.
Photo credit: Caak.mn https://www.caak.mn/
Na TV kanalu iz Novog Sada puštaju snimke tih pecaroških tura iz daleke Mongolije, a ekspedicija je iz Beograda. To su vjerujem nezaboravni trenuci, daleko od civilizacije, nije nimalo loše vratiti se prirodi, pa i uz ono malo tehnike potrebne da bi se kamerom zabilježila ta ekskurzija.
На ТВ каналу из Новог Сада пуштају снимке тих пецарошких тура из далеке Монголије, а експедиција је из Београда. То су вјерујем незаборавни тренуци, далеко од цивилизације, није нимало лоше вратити се природи, па и уз оно мало технике потребне да би се камером забиљежила та екскурзија.
https://www.youtube.com/watch?v=hmIO5Ztgrmk
Video reportaža iz 2014. godine, ekipa "Lov i ribolov" iz Beograda.
Видео репортажа из 2014. године, екипа "Лов и риболов" из Београда.
A frog kiss
It was a long time ago, and it was etched in my memory for all time, I fished on the lake on that occasion. Otherwise, calm water is not my favorite area for fishing, but that day we happened to be in just such a place. It was fished on a float that was red in color, which is an essential detail for the rest of the story. And in the middle of the work, a big green frog jumped up from somewhere and started simply raping that red float in calm water, so that it was impossible to fish from that scene. This comical situation lasted for a good ten minutes and everyone present burst into laughter. Actually, what happened? We were in the season when frogs mate. Ah, when aren't they steaming? The frog was just defending his love territory of the lake from, for him, a large red space object called a fishing float. It was intimidating the enemy, trying to drown him and suffocate him in water.
Davno je to bilo, a urezalo se u pamćenje za sva vremena, pecao sam na jezeru tom prilikom. Inače mirna voda nije moj omiljeni rejon za ribolov, ali eto toga dana smo se zadesili upravo na takvom mjestu. Pecalo se na plovak koji je bio crvene boje, što je bitan detalj za ostatak priče. I u pola posla, odnekud je doskočio veliki zeleni žabac i počeo prosto da siluje taj crveni plovak u mirnoj vodi, da se od tog prizora nije moglo ni pecati. Ta komična situacija je trajala dobrih deset minuta i svi prisutni su popadali od smijeha. Ustvari, šta se desilo? Bili smo u godišnjem dobu kada se pare žabe. Ah, kada se to one ne pare? Žabac je samo branio svoju ljubavnu teritoriju jezera od, za njega, velikog crvenog svemirskog objekta zvanog plovak za pecanje. To je bilo zastrašivanje neprijetelja, pokušaj da ga potopi i uduši u vodi.
Hemingway on fishing - book
Ernest Hemnigway je puno pisao o ribolovu. Ženio se četiri puta, volio je pecanje i boks, družio s ljudima koji su živjeli na rubu jer su mu davali inspiraciju za pisanje, a za teme o kojima je pisao birao je neke od najmračnijih.
Od djetinjstva je Hemingway bio pasionirani ribolovac. Ribario je na jezerima i potocima u blizini očeve ljetne kuće na *Walloo Lake, Michigan*, i njegove prve priče i reportaže su često o njegovom omiljenom sportu. Evo, po prvi put u jednoj knjizi prikupljenih svih tekstova o ribolovu. Sve su to njegovi tekstovi o mnogim vrstama ribolova od pastrve u rijekama u sjevernom Michiganu do Marlina u Karipskom moru.
U “Pokretnim blagdanima”, Hemingway govori kako sjedi u Parizu i piše o tome što je najbolje znao – o ribolovu. “Onda kada dođe vrijeme da se zaustavim ne želim ostaviti rijeke“ – su njegove riječi.
Priča, nezaboravan klasik, „Velika rijeka sa dva srca“, se od svoje prve pročitane riječi ne želi ostaviti. Morate je celu pročitati. Napisana je u dva dela i daje slikoviti opis lova pastrmki. Također je pisao članke za “Toronto Star” o ribarenju u Kanadi i Europi, a kasnije, za “Esquire” članke o njegovoj rastućoj strasti za veliki – game ribolov. Njegove posljednje knjige “Starac i more” i “Otoci na potoku” slave njegovo ogromno poznavanje oceana i njegova ljubav za ribolov.
“Hemingway na ribarenju” je pun, raznolikih i fascinantnih priča velikog romanopisca o ribolovu. Od ranih, kako Nick Adams priča, i sjećanju, poglavlja o ribarstvu u Irati Riveru po suncu do kasnijih romana. Ova zbirka prikazuje tragove evolucije i veliku piščevu strast, i raspon njegovih interesa, a sigurno će koristi ribarstvu, pretvarajući ga u velikana literature. Ribiarima i ljubiteljima velikog pisanja podjednako će dobrodoći ova važna zbirka.
**Biografija**
Nobelovu nagradu za književnost dobija 1954. godine. On je jedan od pravih divova moderne američke literature. Hemingway ima sposobnost da savršeno prikaže detalje pri opisu scene u prirodi. Svojim stilom pisanja je utjecao svakog ozbiljnog romanopisca iz druge polovice XX stoljeća. Svatko ga kad-tad pročita. Ne propustite!
https://www.youtube.com/watch?v=Mq7z3V2wJks
Youtube credit: IGFA https://www.youtube.com/user/IGFAHQ/videos
Fishing jacket
I am looking for quality fishing clothes, to change and to renew. I have a multipractical vest, with a million pockets, believe it or not, that vest is twenty years old, it has long since come of age. It has a big pocket on the back, a raincoat tank and that’s why I call it a multipractice. There are a lot of small pockets on the front, they are ideal for various boxes, bottles, etc. Yes, it is a garment, so it should be changed frequently, like boots or shoes, for example. But that vest became a happy vest, an amulet, as part of the tool. It is worn two hours a day, about thirty days a year.
What would I compare it to? Maybe with running gear. It is simply a piece of equipment that is not worn so easily, wash and tear *peri-deri*. Well, it all comes to an end, it looks like it will be replaced by a new one, and I don't like to duplicate that important piece of equipment, so use two or more of them in parallel. For practical reasons, you need to remember what is where at all times, from knives, tenef, a bottle of drinking water, you would not believe what all fits inside. More than in some lady's purse.
Art drawing by Takashi Kuwahara
U potrazi sam za kvalitetnom ribarskom odjećom, da promijenim i da se ponovim. Imam multipraktik prsluk, s milion džepova, vjerovali ili ne, tom prsluku je dvadeset godina, odavno je punoljetan. Na leđima ima veliki džep, spremnik za kabanicu i zato ga nazivam multipraktik. Naprijed ima mnogo sitnih džepova, idealni su za razne kutijice, bočice itd.
Jeste da se radi o odjevnom predmetu, pa bi ga trebalo frekventno mijenjati, kao čizme ili cipele, recimo. Ali taj prsluk je postao sretni prsluk, amajlija, kao dio alata. Nosi se dva sata dnevno, tridesetak dana godišnje. S čim bih to uporedio? Možda s opremom za trčanje. Jednostavno je dio opreme koji se ne troši tako lako, peri-deri. Eto, svemu dođe kraj, izgleda da će ga zamijeniti novi, a ne volim taj važan dio opreme duplirati, pa uporedo koristiti dva ili više njih. Iz praktičnih razloga, treba popamtiti šta se gdje u svakom trenutku nalazi, od nožića, tenefa, flašice vode za piće, ne biste vjerovali šta sve unutra stane. Više nego u torbicu neke gospođe.
Detalj iz Moskve
Dolazeći iz Kazana, Rustam QBic nedavno je boravio u Moskvi u Rusiji, gdje je proveo nekoliko dana radeći na ovom zidu za LGZ festival koji je uredio Street Kit.
Kao i kod mnogih istočnoevropskih umjetnika poput Kislowa ili Interesnog Kazkija, ruski slikar usvaja nadrealistički stil, koji se očito sreće u ovom masivnom novom djelu.
Rustam QBic, ki prihaja iz Kazana, je pred kratkim ostal v ruski Moskvi, kjer je nekaj dni delal na tej steni za festival LGZ, ki ga je urejal Street Kit.
Tako kot pri mnogih vzhodnoevropskih umetnikih, kot sta Kislow ali Interesting Kazki, tudi ruski slikar sprejema nadrealistični slog, kar očitno najdemo v tem ogromnem novem delu.
Nadam se da nije s pogrešne strane okrenuta fasada, da će izdržati dvije ruske zime.
Na mostarski način
Mostarci su posebna sorta ljudi, kod njih svaka osoba mora imati najmanje jedan nadimak, a nekada i po nekoliko "*pomoćnih*". Pročitajte kako su mostarski ribolovci davali imena vještačkim mušicama za pecanje, tačnije materijalima od kojih se izrađuju te mušice, a to su oduvijek bile vunice, dijelovi kaputa, džempera, kape... https://read.cash/@varda42/narona-3f9a6886
**Primjeri poznatih materijala:**
Sejine deke (Deka koju je otkrio Sejo), Sonjina suknja ili kaput (suknja koju je Krešin tetak Jozo rasparao tetki Sonji i pokazalo se ispravno – štof), Mićina zela (štof kaput), Hitov štof (par vrsta štofova kupljenih u HIT – robna kuća u Mostaru),
Tito (Titina tapiserija – koju su imali mnogi po kućama, a njene braon crvene rese su se pokazale jako lovnim i dan danas je potraga za Titom);
Beograđanka, Sarajka, Bilećanka, Banjalučanka, … vunice donesene iz gradova po kojima su i dobile ime, a postojale su kreacije napravljene od njih koje su imale puno uspjeha u lovu ribe. Materijal „Bože sačuvaj“ – tamno zeleno na crno, dobila ime po tome kada se isprobavala kreacija od tog materijala dešavao se šup za šupom i udarala riba. Tada se i govorilo *Bože sačuvaj* kako radi i tako ostalo ime – Bože sačuvaj, Razvitkovo crno tamni braon iz Robne kuće.
Tako je počelo sa sakupljanjem pređa kod mušičara, a ta tradicija na ovim područjima postoji i danas. Dosta tih pređa počele su loviti ribu i dobijati lokalne nazive i orijentire da se lakše ribar snađe od čega će se raditi koja mušica. Najveća ekspanzija naziva dešavale su se sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka.
Pisao sam na blogu jednom o tome, zelene nijanse su magija za ribu lipljena.
Pa su tako i zelene nijanse raznih mostarskih kaputa dobijali smiješna imena. Materijal „Bože sačuvaj“ – tamno zeleno na crno, dobila ime po tome kada se isprobavala kreacija od tog materijala dešavao se šup za šupom i udarala riba.
Prošle godine sam posjetio jednu mostarsku pijacu, tamo se prodaju stare knjige, stari kovani novac, razglednice i te stvari. Dakle, antikvarnica. Na dva štanda sam ugledao da prodaju brda i brda ovih vunica, onako sve kao da je iskipano iz kamiona, bez ambalaže. Cijene se kreću i do desetak eura za komad tkanine veličine maramice. I trgovina cvjeta! Samo za pasionirane ljubitelje, zagrižene ribolovce. A njihov broj nije mali. https://read.cash/@varda42/the-green-shades-f9e5393f
Ribolovci po kojima su pređe i mušice dobijali imena umiru, odavno više nisu sa nama, a ti nazivi ostaju i traju. Tako je već decenijama. Ništa ne može promijeniti tu ribarsku memoriju koja sjedi negdje u oblacima iznad Neretve i Mostara, u sjećanjima, s generacije na generaciju. Neka ostane zapisano i na internetu o tome.
https://www.youtube.com/watch?v=OkaP-elu4P4
*Mostar Sevdah Reunion - Mostarski dućani;*
Enzo Maiorca - an underwater story
Years ago, the famous Italian diver Enzo Maiorca dived in the warm seas of Syracuse. He was about to dive when he felt something hit him in the back, he started and saw a dolphin. He immediately realized that he was not doing it because of the game, but that he was trying to say something. The dolphin dived and Enzo dived after him. At a depth of 15 meters, another dolphin was caught in a fishing net. Enzo immediately surfaced and told his daughter Rossani to take the knives.
They both dived and released the dolphins from the net with knives. It took them a few minutes, during which time the dolphin emitted a sound similar to a human cry in the net. The dolphin can last under water for 5 to a maximum of 10 minutes, after which it must emerge and inhale the air, otherwise it would suffocate. The dolphin they rescued was a female, still pregnant. Moments after release, the female gave birth to a cub. A male dolphin circled around them and eventually approached Enzo and touched his cheek with his nose like a kiss of gratitude, after which they walked away. Enzo Maiorca ended his story with these words: when he will not understand his role on this Earth. *"As long as man does not learn to respect and communicate with the animal world, he will never understand his role on this Earth."*
Prije više godina, poznati talijanski ronilac *Enzo Maiorca* ronio je u toplim morima Sirakuze. Taman se spremao zaroniti kad je osjetio da ga nešto udara po leđima, krenuo se i ugledao dupina. Odmah je shvatio da to nije radio zbog igre, već da je nešto pokušavao reći. Dupin je zaronio i Enzo je zaronio za njim. Na dubini od 15 metara je u ribarskoj mreži bio zarobljen jedan drugi dupin. Enzo je odmah izronio i rekao kćerki Rossani da uzme noževe. Oboje su zaronili i noževima oslobađali dupina iz mreže. Trebalo im je nekoliko minuta, a za to vrijeme je dupin u mreži emitirao zvuk sličan ljudskom plaču.
Dupin može izdržati ispod vode od 5 do najviše 10 minuta, nakon čega mora izroniti i udahnuti zrak, u protivnom bi se ugušio. Dupin kojeg su spasili je bio ženka, k tome još trudna. Nekoliko trenutaka nakon oslobođenja, ženka je donijela na svijet mladunče. Muški dupin je kružio oko njih i na kraju prišao Enzu te mu nosom dodirnuo obraz kao poljubac u znak zahvalnosti, nakon čega su se udaljili. Enzo Maiorca je završio svoju priču ovim riječima:*"Sve dok čovjek ne nauči poštivati životinje i komunicirati sa životinjskim svijetom, nikad neće razumijeti svoju ulogu na ovoj Zemlji".*
Zaljubljen u sunce
Ovo je priča o akademskom slikaru koji je ulice Pariza zamijenio prirodom i životom pored rijeke, slikao je pojedine slike i dvadeset godina! I bavio se ribolovom.
Lazar Drljača je jednom prilikom, za sebe rekao: „Ja sam, vidite, nakon Rima i Pariza, u kojima sam radio i izlagao, postao pravi tvrdi bosanski seljak. Ja sam vam, ustvari, bogumil“. Možda ovaj citat najbolje opisuje nevjerovatan životni put slikara Lazara Drljače. Rođen je u selu Blatina kod Novog Grada početkom 1880-tih, u siromašnoj seljačkoj porodici, koja nalazi način da ga pošalje u Sarajevo na školovanje. Nakon završene zanatske škole, upisuje građevinsko odjeljenje Srednje tehničke škole u Sarajevu te 1902. biva prvi stipendista „Prosvjete“ za učenike likovnog obrazovanja. Po završetku tehničke škole ambicija ga vodi u Beč na Akademiju likovnih umjetnosti.
Nakon poziva da učestvuje na izložbi u Rimu 1911., Drljača se seli u Pariz gdje dosta vremena provodi po muzejim i galerijama, bruseći svoj talenat, kopira djela starih majstora medju kojima i Leonarda i Ticijana. Među ostalim, u Parizu će nastati i jedna od njegovih najpoznatijih slika „Tri konjanika“. Početkom tridesetih, lutajući krajolicima ispod Prenja, poslije gotovo pola vijeka života širom Evrope, Lazar Drljača, najzad nalazi svoje stalno stanište kraj Boračkog jezera. Nastupaju najplodnije godine u njegovom životu, slika i izlaže iz godine u godinu, a 1935. će naslikati jedno od svojih najmonumentalnijih djela „Crno jezero pod Durmitorom“.
Andrija se kroz osmjeh nadovezuje na priču svoje žene. “Jedne prilike Lazar je ulovio ogromnu ribu, bilo je u njoj najmanje 8 kg. Boga mi, svi koji smo se tu našli divili smo se njegovom trofeju, jer je on imao zaista slabe sprave za ribolov. Imao je nekakvu staru rolu i bambusov štap, a silk mu je bio preslab za takvu grdosiju. Ali bilo kako bilo, on ju je izvukao i mogu vam reći da je bio jako ponosan na taj svoj ulov. Svi mi koliko god nas je bilo u “Borašnici” zaposlenih okupili smo se oko slikara i njegovog trofeja, divili se zagledali ribu sa svih strana, a on je uživao.
Pitali smo ga šta će učiniti sa tom ribetinom. Padali su prijedlozi da je proda, jer dobio bi zaista mnogo novaca za nju, neko reče da je stavi kod nas u frižider, pa da uzme komad kad mu treba, ali on se na naše čuđenje odlučio na to da osuši ribu. Sad, mi smo znali da u nekim krajevima, u Dalmaciji zaista ljudi suše ribu, ali trebalo je svakako znati postupak kako se to radi. Pitao sam Lazara zna li on to kako treba uraditi, a on je samouvjereno rekao da zna.
Odnio je ribetinu do svoje kuće i objesio je onako cijelu na jedno drvo i izložio suncu. Kada sam nakon dva dana došao da ga posjetim gledam na onom drvetu samo košćurine od ribe, a ispod drveta gomila usmrđenog mesa koje je jednostavno samo skliznulo sa kostiju, a slikar tužan sjedi kraj one smrdljive kaše od ribe.
Govorio je tečno nekoliko svjetskih jezika. Jedne prilike stopirao je na cesti kada mu stadoše dvojica njemačkih studenata. Vozili su neku staru šklopociju od mercedesa koju su iznajmili za ljetovanje. Primili su čudnog stopera i uskoro su se počeli vrpoljiti, jer se od slikara širio neprijatan miris ustajalosti i neoprane odjeće.
Naime on nije baš puno vodio računa o higijeni. Onaj jedan student kaže drugom na njemačkom kako je ovaj starac neuredan. A Lazar mu na tečnom njemačkom odgovori : ”*Po čemu sam ja neuredan. Vi ste neuredni.*” Njemački mladići se ne malo začudiše, pa jedan od njih na engleskom reče drugom: “Ko bi rekao da ovaj prljavi starac ovako tečno govori njemački”. A Lazar mu na čistom engleskom odgovori.
*”A, što to ja ne bih mogao znati engleski, balavci jedni. Više sam obrazovan nego i jedan od vas!”* Mladi studenti sad totalno zbunjeni pokušali su se sporazumjeti na francuskom, nadajući se da ih čudni saputnik neće razumjeti, ali uzalud, jer slikar je govorio savršeno njemački, engleski, francuski i talijanski.
Hi Tech insects
Artist Julie *Alice Chappell* creates beautiful miniature sculptures of insects using circuit boards found inside discarded electronics. This artist hopes that her collection of unusual sculptures will one day succeed in attracting the attention of observers and thus point out the problems of nature pollution and the lack of human awareness of the importance of recycling.
Through her series, called *Computer Component Bugs*, the artist hopes to raise awareness of environmental waste. “The recycled bits of cultural refuse that are woven throughout my work represent a direct encounter with the excesses of modern living highlighting the dangers of planned obsolescence and e-waste in the environment.
Umjetnica Julie Alice Chappell stvara prekrasne minijaturne skulpture insekata pomoću pločica koje se nalaze unutar odbačene elektronike. Ova se umjetnica nada da će njezina kolekcija neobičnih skulptura jednog dana uspjeti privući pažnju promatrača i tako ukazati na probleme zagađenja prirode i nedostatak ljudske svijesti o važnosti recikliranja.
Kroz svoju seriju, nazvanu *Computer Component Bugs*, umjetnica se nada podići svijest o otpadu iz okoliša. „Reciklirani dijelovi civilizacijskog otpada koji su utkani tokom mog rada predstavljaju direktan susret s ekscesima savremenog života ističući opasnosti planiranog zastarjevanja i e-otpada u okolišu.
Credit: MyModernMet mission is to promote a positive culture. https://mymodernmet.com/
The Compleat Angler - book
Dolazi zima, kažu ljudi: vrijeme je za stare prijatelje, stare knjige i staro vino. Prije nekih dvadeset godina, internet na našim prostorima je bio tek u začetku, sad već ne znam kako i gdje, na kojem forumu ili sajtu, upoznah nekog gospodina Engleza.
Tema razgovora bijaše naravno ribolov. On reče da je svećenik koji vodi školsku biblioteku i da bi želio da mi pokloni knjigu, samo da mu javim koju želim.
Nisam razmišljao ni trenutak, odabir je pao na knjigu "Savršeni pecaroš" ili u originalu "The Compleat Angler" autora Izaaka Waltona, knjiga koja je praktično ribolovačka *"biblija"*, doživjela 550 izadanja na vjerovatno svim mogućim svjetskim jezicima i na svim kontinentima. Djelo je staro preko 350 godina. Originalna verzija je pisana na staroengleskom arhaičnom jeziku i divim se novosadskom arhitekti Mirku Stojniću kako je to uspio uopšte prevesti. Da se vratim na priču o engleskom svećeniku, bibliotekaru. Dobih knjigu napisanu u originalnom, arhaičnom engleskom jeziku, nema šanse da bi to neki naš čovjek, prosječnog znanja engleskog jezika, mogao čitati. Zamislite da čitate dubrovačke hronike iz 1500. i neke godine ili neki dnevnik iz Vranja iz istog perioda, a da vam pri tome ni engleski nije maternji jezik. Knjigu čuvam kao nešto sveto, a od 2017. godine je napokon prevedena u Novom Sadu na srpski jezik. Mislim kompletirana je. Ja sam putem ribolovačkog časopisa iz 1990. godine saznao za ovo veliko djelo, koje je izlazilo u nastavcima, kao feljton svake sedmice. Još tada, kao dijete, fasciniralo me kako je neko uopšte to preveo. Putem *svemogućeg* Googlea naknadno saznam da se radi o Novosađaninu koji ustvari nije profesionalni prevodilac, nego dizajner i arhitekta.
*Uvod, prevod i ilustracije: Mirko J. Stojnić*
Knjiga Ajzaka Voltona (Izaak Walton) nije nepoznata u nas, barem po čuvenju. Ali je niko još nije preveo. U stvari, verujem da i mnogi koji su čuli za knjigu nisu svesni da je prvo izdanje ugledalo svetlo dana - šta mislite kada? Još davne, davne 1653. Do danas, preko 300 izdanja samo na engleskom jezičnom području potvrđuju trajnost teme, stalnu aktuelnost priče i iskreno, jednostavno kazivanje o lepotama prirode i bavljenja plemenitim sportom-pecanjem.
»Savršeni pecaroš« se ne čita zbog riba – kako još negde pre pedesetak godina piše Kenet Reksrot (Kenneth Rexroth) u Književnom Subotnjem Pregledu (The Satturday Review)« niti zbog uputstva kako da ih lovimo. Ajzaka Voltona čitamo zbog posebnih kvaliteta njegove duše... zbog tona, savršene usklađenosti sa žuborom tihih potoka i tišine cvetnih polja, blagih brda doline Temze iz tih davnih vremena. Pejzaž »Savršenog pecaroša« je čist, okupan u svetlu koje daje jedno lucidno srce.
Volton je roden 1593. Iste godine Šekspir postavlja prvi put »Romea i Juliju«. »Henrik Osmi«, Šekspirova zadnja drama, postavlja se u vreme kada je Voltonu jedanaest godina.
Knjiga »Savršeni pecaroš« je pojam za sebe. U podnaslovu stoji: Rekreacija čoveka koji razmišlja (kontemplativnog čoveka). Kako sam Volton kaže - nije udžbenik za pecanje: »Ako neko ko nije, misli da može postati pecaroš iz knjige,
imaće teži zadatak nego izvanredni mačevalac gospodin Hejls, koji napisa udžbenik »Privatna škola odbrambenih veština«… ta veština se ne uči na rečima nego vežbom, a tako i pecanje... jer pecanje je kao matematika. Nikada se potpuno ne može savladati. Nikada tako da neće biti uvek nešto novo da se sazna.
A čitaocu poručuje: »Želim da čitalac uzme na znanje da sam pišući ovo delo načinio sebi rekreaciju od rekreacije... da pišem iz zadovoljstva, a ne da zaradim novac, i ovo delo se ne hvali ničim više. Jer ja ne volim prazna obećanja i ne želim da zavedem čitaoca.«
Posmatrano našim očima, čini mi se da je ovo delo i veće nego što je ikada Volton mogao zamisliti. Bratstvu pecaroša dočaraće lepote, idilu, blagodeti nezagađene prirode, bistrih voda. Ukazaće na kontinuitet stalnog nadmetanja ljudskog intelekta i prirodnih uslova, instinkta i znanja ribe. Zapazićemo čudne konstatacije o nastanku pojedinih riba ili crva - u skladu sa znanjima toga vremena, ali i neverovatna već tada sasvim naučna rezonovanja često i o složenim problemima prirodnih nauka. Začudiće se mnoštvu mamaca, mušica, veštačkih i prirodnih, koji su već tada bili upotrebljavani u lovu na pastrmke.
Svako od detinjstva, pa do starih dana, može naći nešto što će mu u ovoj knjizi (ili što bi mu) priraslo za srce. Nešto što je ovu svojevrsnu Bibliju sportskog ribolova i ekološke istorije u divno romansiranom izdanju zadržalo na tržištu puna tri i po veka.
Može nam u početku biti čudan pristup Voltona raspravi, kako on kaže: »Discourse«. Sreću se tri (inače sasvim žive, od krvi i mesa) neimenovane osobe: Piscator (latinski pecaroš), Venator (lovac) i Auceps (sokolar). Njima se docnije pridružuje Viator (putnik). Svako od njih obrazlaže i brani svoje zanimanje, odnosno rekreaciju. Piskator - ko će drugi nego pecaroš - uspeva da dokaže da je njegova rekreacija najpotpunija i podučava učenika Venatora pecanju opisujući mu vode Engleske, ribe i načine njihovog hvatanja, kroz razgovore na obali, u toku pecanja, predaha u zabitim tudorovskim mehanama tadašnje Engleske.
Ovako je to izgledalo u ribarskom časopisu devedesetih godina prošlog stoljeća:
Poglavlje o štukama. I na isti način opisuje sve riblje vrste u Engleskoj tih godina.
Kao što prevodioc reče, ovo nije samo knjiga o ribolovu, nego i o lijepom ponašanju prema prirodi, u to vrijeme pojam ekologija nije ni postojala. Ovo je knjiga o ribljim receptima toga vremena, o pticama iznad rijeke, o pjesmama seljančica koje su čuvale svoju stoku pokraj rijeke, između ostalog i o tome.
Fishing knots - ribarski čvorovi
Nauzistika je nauka o čvorovima. Matematičari uzimaju ovu temu za doktorske disertacije - *teorija čvorova*. Znači da se radi o velikoj civilizacijskoj potrebi, treba li napominjati da stari brodovi nisu mogli maknuti bez užadi, a gdje je konopac, tu su i čvorovi. *Pomorski, morski, mornarski čvorovi, ribarski čvorovi, izviđački čvorovi, planinarski čvorovi, ritualni čvorovi.*
Po ovim potonjim, ritualnim je cijela nauka i dobila ime. *Nauz* je konac ili nit zavezan u čvor na određeni način, koji po drevnim slavenskim vjerovanjima ima magijsko djelovanje. Nauz se takođe pojavljuje i u kulturama Anadolije i Galije.
Pored toga, nauzi se koriste i kao amajlije ili talismani.
U široj terminologiji govorimo o uzlovima; čvorovi su tek jedna podvrsta uzlova, dok su ostale npr. *vojevi, pašnjaci, grljci, kučevi, zapori, rasponice, upletke, pletiva, opleti, itd*. Svaka od tih podvrsta sadrži na stotine, možda i hiljade, različitih uzlova, na koje se postavljaju mnogi uslovi, zavisno o namjeni. Svakako, najvažniji uslovi jesu jednostavnost vezivanja i sigurnost, a za neke uzlove i mogućnost brzog odrješivanja. Nas prvenstveno ovdje zanimaju ribarski čvorovi.
Ima jedna izjava koja me je nasmijala, a pronašao sam je na nekom sajtu o čvorovima: *čvorovi se kvalitetno uče na WC šolji, umjesto čitanja novina.* :)
I zaista, ponekad nabasam na ribolovca koji ne zna povezati mamac, šnjuru za šnjuru ili slično. Ili zna, ali je nesiguran u sebe, čeka da mu drugi neko to odradi.
Za mene je to nekompletan ribar. To je kao kada osoba vozi automobil dvadeset godina, a ne zna uparkirati u garažu.
Gammarus
*Gammarus roeseli* is a species of freshwater amphipod native to Europe. *G. roeseli* are a successful invasive species due to their high reproductive rate, tolerance to changing environmental conditions and unique anti-predation characteristics.
Ovo je imitacija račića gamarusa, kojeg salmonidne vrste riba obožavaju jesti.
*Gammarus roeseli* are found in freshwater environments such as ponds, oxbow lakes and small streams. Populations tend to be highest in rivers with moderate water flow and ample plants to be used as shelter. *G. roeseli* originated in the Balkan area of Europe, but increased the distribution area to into Northern Italy. Populations can even be found in the sub-lacustrine area known as Ticino, which is the furthest region from it origin that this species has invaded thus far. *G. roeseli's* mechanism of invasion is still unknown but it is most likely due to human activities such as aquaculture or fish repopulation. *G. roeseli* were once used as a food source in commercial fisheries, so it is possible that some individuals escaped and were able to populate new areas. *G. roeseli* are a successful invasive species due to their high reproductive rate, tolerance to changing environmental conditions and unique anti-predation characteristics. *G. roeseli* have the ability to easily attach their bodies to substrates by using the spines on its metasomes. These organisms are also able to survive out of water for several days at a time, making the transfer of *G. roeseli* feasible over land.
U svijetu ih postoji dvjesto varijacija, a imamo i mi vlastiti, balkanski, opisan u tekstu iznad. Mekousna pastrmka prosto obožava ovaj obrok na svome riječnom meniju.
Perfection is in the eyes of the beholder
Perfection is in the eyes of the beholder. Perfection is exclusively in the eyes of the beholder. Many times I have been convinced in fishing that this saying is true.
I fished for big fish on the spent crumpled fly, and there were no blows on those flies of the photogenic mannequin.
Caricature by CarlosHenriqueIotti. https://www.facebook.com/CarlosHenriqueIotti/
Ljepota je u oku posmatrača. Mnogo puta sam se uvjerio u ovu izreku na samoj vodi, u ribolovu. Imao sam mnoge ulove na staru, otrcanu mušicu, iznova i iznova. A na one fotogenične, naizgled perfektne manekenke mušice iz kutije, ni trzaj. Ljepota i perfekcija su isključivo u oku posmatrača.
Ovo na slici je pravio jedan dječak. Svaki početak je težak, ali bitan je entuzijazam.
Znaš li šta je najljepše u životu? Želja, prijatelju.
Schönheit liegt im Auge des Betrachters. Viele Male war ich von diesem Sprichwort auf dem Wasser selbst beim Angeln überzeugt. Ich hatte immer und immer wieder viele Fänge an der alten, schäbigen Fliege. Und auf diesen fotogenen, scheinbar perfekten Modellen von Fliegen aus der Box, kein Idiot. Schönheit und Perfektion liegen ausschließlich im Auge des Betrachters.
Narona
RandomBlogger wanted my old article in the English version and I decided to fulfill that wish. Southern part of Bosnia and Herzegovina, Europe. https://read.cash/@RandomBloger
The Neretva river has the Latinized name Narona, as the ancient Romans called it. This is Mostar, for me the most beautiful place in the world, no matter how pretentious it may sound.
The Neretva is the only large river in this region, which faces the Adriatic Sea, into which it flows. All other our rivers gravitate towards the Danube, and thus the Black Sea.
The upper course of the line is a mecca for anglers and rafters. Still wildlife around. Before the advent of the Internet and cryptocurrencies, children used to be at the beaches of Mostar for hours and hours in the summer.
One curiosity related to the name of the river itself, this upper course was known as Borač in the Austro-Hungarian period and before that. Only from the middle course of the same river was the geographical term Neretva known to the people.
This is exactly where the Mediterranean and continental climates mix. Well at the same time we can see mandarins blooming and white snow falling on the surrounding mountains.
The part of Narona from the source to the middle course is the best for fishing. This part in the pictures is the mature part, very close to the sea.
It has its own beautiful delta, which is flooded with fertile agricultural fields near Čapljina. This is my fishing river @RandomBloger .
October 1st - Fishing season is over
Fishing for salmonid fish species has ended on my rivers in the region today. Let's give the fish population a chance to reproduce and recover from the disturbance.
At this time of year I always remember the cartoon and the gentleman from my avatar.
He enjoys spending time with the Moomins in Moominvalley, but in Octobber he always goes south for the winter, only returning to Moominvalley in the spring.
**Stigao je oktobar i ribolovnoj sezoni je kraj**
Danas je na mojim rijekama u regiji završen ribolov salmonidnih vrsta riba.
Dajmo populaciji riba priliku da se razmnože i oporave od pometnje i silnih ribolovaca. U ovo doba godine uvijek se sjetim crtanog filma i gospodina iz mog avatara.
Uživa provoditi vrijeme s Mumijevima u Dolini Mumijevih, ali u oktobru uvijek misteriozno ide na topli jug, niko ne zna tačno gdje pobjegne, a na Moominvalley se vraća tek na proljeće. Svire.
Realistic and surreal
Artificial flies can be divided into two basic groups: realistic and surreal.
Realistic would be those we find in nature and where the goal on the hook is to make a faithful copy of life. Imaginary, surreal would be those flies that don’t exist in the real world, but that irritate the fish to grab the bait. The photo shows realistic flies. But details do not have to be respected. For example, a live fly has three branches in its tail, and in the picture we see twice as many fins. This is to make the bait swim better on the water.
Vještačke mušice možemo razdvojiti u dvije osnovne grupe:*realistične* i *nadrealne*. Realistične bi bile one koje pronalazimo u prirodi i gdje je cilj na udici napraviti vjernu kopiju života. Imaginarne, nadrealne bi bile one mušice koje ne postoje u realnom svijetu, ali koje iritiraju ribu da bez razmišljanja zgrabi mamac.
Na fotografiji su realistične muhe. Ali detalji ne moraju baš svi biti ispoštovani.
Npr. živa mušica ima tri kraka u svome repu, a na slici vidimo dvostruko više isperaka. To je zbog toga da bi mamac bolje plivao na vodi.
https://www.youtube.com/watch?v=bm1N2fBqyN0
YouTube credit: Davie McPhail https://www.youtube.com/c/DavieMcPhail/videos
Crypto Wordplay
Funny things:
Salmonid fish reminds me of *Litecoin* (*LTC*). Light, dietary, semantic - everything lite in the kitchen and on a plate. Brook brown trout is like *Bitcoin (BTC)*. Steady, main in the creek. The queen of flow. Sometimes sluggish but the queen is forgiven in advance. Grayling is as fast as a bullet and therefore reminds me of *Ripple* (*XRP*). The sea trout ideally reminds me of *Ethereum* (*ETH*). Potency of large rivers and connection with the sea. Funny associations from some crazy dream aren’t they?
Salmonidna riba podsjeća me na Litecoin (LTC). Dijetetski, semantički - sve lagano u kuhinji, na tanjiru.
Potočna pastrmka je poput Bitcoina (BTC). Dostojanstvena, glavna je u potoku. Kraljica brzataka. Ponekad troma, ali kraljici se unaprijed sve oprašta.
Lipljan je brz poput metka i zato mi je nalik na Ripple (XRP).
Morska pastrmka je kao ruski Ethereum (ETH). Snaga velikih rijeka i povezanost s okeanima.
Smiješne asocijacije iz nekog ludog sna.
Ovako izgleda moja rijeka u ranu zoru i u njoj postoje sve ove ribe. https://read.cash/@varda42/my-river-at-dawn-622027f4
What happens to Ethereum transactions?
What happens to Ethereum transactions?
Pending up to three days, why? Would anyone know to answer me?
So, the sender sent the ETH properly, but the pending has been standing for days. Needless to say, fifteen minutes of waiting is enough for Ethereum. Is this a Gas problem?
Dakle, problemčići s ETH isplatom koja je uredno poslata, ali pending je satima, a kao što na slici možemo vidjeti i danima, skoro tri dana čekanja. A znamo da je dovoljno 15 minuta za ovaj novčić, u čemu je kvaka?
Fomes fomentarius
This is an inedible mushroom/fungus called a hoof. And what kind of mushroom has to do with fishing? You would never guess. Its spongy tissue is an ideal material that absorbs water droplets and serves as a dryer for artificial flies.
Ovo je nejestiva gljiva koja se naziva konjskom kopitom, kresivom, bukovom gubom. A kako gljive imaju veze s ribolovom? Nikad ne biste pogodili. Njegovo spužvasto tkivo idealan je materijal koji upija kapljice vode i služi kao sušilo za vještačke mušice, njihova krilca od perja i paperja.
In the folk dictionary this mushroom has many names and many uses. It used to serve as a fire-fighting firewood because it is such a dry material that it burns very well. It is also used by beekeepers, and when burned, it gives a characteristic smell that puts bees to sleep.
U narodnom rječniku ova gljiva ima mnoga imena i mnoge primjene. Služilo je nekad i kao kresivo za potpaljivanje vatre jer je toliko suh materijal da jako dobro gori i održava žar. Koriste ga i pčelari, pri izgaranju daje karakterističan miris koji uspavljuje pčele. Bukova guba.
Photo credit: Revolution Amadou from Transilvania. Good business for sale in cryptocurrencies perhaps Bitcoin (BTC) or Bitcoin Cash (BCH). https://www.revolution-amadou.com/
How is it used to dry baits in fishing? Simply place a wet fly between two pieces of mushroom and it is dried in an instant.
Kako se koristi za sušenje mamaca u ribolovu? Jednostavno između dva komadića gljive postaviti mokru mušicu i za tren je osušena. Pošto ovog parazita ima u izobilju u prirodi, dobar je biznis pronalaziti ga i izrađivati sušilice za ribolov. A od komadića koje ostaju, pčelari mogu praviti kresivo kadionicu za svoje pčele.
Priprema za narednu sezonu
Svi znamo onu izreku: *U postolara najgore cipele!* Što bi značilo da *postolar* svima udovolji i završi posao, a za svoje potrebe ne mari. Kad smo kod cipel majstora, čuo sam da je negdje u Srbiji obućar ponudio svoje usluge da naplaćuje u bitkoinu (BTC). Ovih mamaca nikad dosta. Mnogi će pomisliti da je zimski, neaktivni period pravo vrijeme za pripremanje mamaca za sljedeće proljeće. Ali nije baš uvijek tako.
Ja volim praviti vještačke mušice pod dnevnim svjetlom, a njega je zimi vrlo malo. Dani su kratki, većinom tmurni zbog oblaka. Naravno da se može sve ovo raditi i pod neonskom rasvjetom, ali eto, zbog nijansi nije to to. Ili je samo navika upitanju.
Сви знамо ону изреку: У постолара најгоре ципеле! Што би значило да постолар свима удовољи и заврши посао, а за своје потребе не мари. Кад смо код ципел мајстора, чуо сам да је негдје у Србији обућар понудио своје услуге да наплаћује у биткоину (Bitcoin BTC). Ових мамаца никад доста. Многи ће помислити да је зимски, неактивни период право вријеме за припремање мамаца за сљедеће прољеће. Али није баш увијек тако. Ја волим правити вјештачке мушице под дневним свјетлом, а њега је зими врло мало. Дани су кратки, већином тмурни због облака. Наравно да се може све ово радити и под неонском расвјетом, али ето, због нијанси није то то. Или је само навика упитању.
Let's fish XRP - amazing facts!
We are slowly entering autumn and winter, it is the time of fishing hibernation in nature. Should we try online fishing?
Did you know these amazing facts?
The advantages of XRP over other cryptocurrencies are speed (4 seconds per transaction, while a Bitcoin transaction can take 10 to 60 minutes), transaction convenience ($ 0.0004 per transaction, while Bitcoin ranges from $ 0.5 to $ 45), quantity (allows up to 1500 transactions per second, while Bitcoin allows 7-10 of them), and the fact that it consumes significantly less electricity than the more popular cryptocurrencies, which have been criticized for this.
Počasi vstopamo v jesen in zimo, čas je zimskega spanja v naravi. Bi morali poskusiti s spletnim ribolovom?
Prednosti XRP pred drugimi kriptovalutami so hitrost (4 sekunde na transakcijo, medtem ko lahko transakcija Bitcoin traja od 10 do 60 minut), priročnost transakcije (0,0004 USD na transakcijo, medtem ko se Bitcoin giblje od 0,5 do 45 USD), količina (omogoča do 1500 transakcij na sekundo, medtem ko jih Bitcoin omogoča 7–10) in dejstvo, da porabi bistveno manj električne energije kot bolj priljubljene kriptovalute, ki so jim zaradi tega očitali.
Where to buy fishing tackle with cryptocurrency?
Last year, I was thrilled when a local shoemaker offered his services, and accepted Bitcoin as a means of payment. Do large online sellers accept cryptocurrencies as a means of payment? To start buying with cryptocurrencies on Amazon,
install the Moon extension on the Chrome / Brave browser. https://paywithmoon.com/
Has anyone tried this and how satisfied are you? Is the fee acceptable or is it large?
https://www.youtube.com/watch?v=ePg00Fz70Z8
*YouTube:* *Rob_Cash profile* https://www.youtube.com/user/moor1075/videos
Looks like this service has no fee. That's what it says on the ads on their site.
But it is not so in the whole world. Russia has banned cryptocurrency as a means of payment. Russian President Vladimir Putin signed a law banning the use of cryptocurrency as a means of payment in the country, the Russian news agency RIA reported. The law was signed after Russian MPs proposed a version of the law according to which any issuance or exchange of cryptocurrencies is considered illegal. The agency notes that Putin signed a milder version of the first bill.
Under the new rule, from 2021, transactions with digital financial means will be allowed, but the use of cryptocurrency as a means of payment is prohibited.
Ribarski pozdrav - bistro!
Ovoga jutra mi se mota po glavi jedan moto. Mnoga zanimanja i hobiji imaju svoj karakterističan pozdrav, specifičan samo za tu populaciju ljudi. Rudarima se kaže - *sretno!* Planinarima kažemo - *vedro!* Svim lovcima se ljubazno uputi - *dobar pogled!* A ribolovci imaju svoj pozdrav - *bistro!* Ako neko možda ne zna, bistro bi značilo - *neka vam ribari bude danas bistra voda*.
Dalo bi se raspravljati zašto baš - bistra voda, kada je lov u mutnoj vodi mnogo efikasniji. Skroz bi glupo bilo - *mutno*, zvuči kao pozdrav za političare lopove. =)
Možda je pozdrav izmislio totalni laik za ribolov, narod ima čudnu logiku po tom pitanju. Inače mnogo češće ćemo čuti taj pozdrav na ulici, kako neko ko nije ribar upućuje ribaru, nego da ribolovac to poželi drugom ribolovcu.
Ovaj moto me svaki put vrati u djetinjstvo, kada čujem - bistro! Imam lični razlog za to, odnosno moj mlađi brat kada je bio dječak, bio je fasciniran i stalno je ribolovcima dosađivao - *bistro, bistro!* I prozvaše ga tih bezbrižnih godina Bistro. Nadimak koji nije dugo trajao jer djeca brzo rastu.
***Bistro*** – ugostiteljski objekt u kojem se pretežno pripremaju i uslužuju jednostavna hladna i topla jela, te uslužuju pića i pripremaju i uslužuju napici.
Ovo je ugostiteljska definicija bistroa, pa bi bila fora otvoriti bistro koji ima naziv "Bistro". Takav naslov i ideju sam vidio na ribarskom forumu.
Danas je mom bratu rođendan, okrugli, jubilarni, nećemo govoriti koji po redu. Sjetih se nadimka koji je ujedno i pozdrav. Neka bude bistra glava i zdravo. U nekom zdravljaku ili bistrou. Bistro!
Evo, dok završavam s ovim člankom, razmišljam kako ovo sve prevesti na engleski jezik, a ne ispasti smiješan. Mnogo semantike u tekstu i dvosmislenih riječi.
The first day of autumn
Na sjevernoj Zemljinoj polulopti danas počinje jesen.
Jesen počinje u 15.30 časova i nastupa ravnodnevnica, nakon čega dani postaju kraći.
Salmonidne ribe, pastrmka, lipljen se polako spremaju za svadbeno ruho i mrijest. Savjesni ribolovci pakuju svoje štapove i pauziraju do proljeća, marta, aprila i maja. Iako je ribolov dozvoljen do prvog novembra, na većini rijeka. Ali nije sportski pristajati ribama na muku u ovom, za njih, *svetom* mjesecu rasploda.
@varda42
