Sve bilo je muzika( za moju dušu)

PROŠLO je tačno pet godina otkako nas je napustio veliki Arsen Dedić.

Arsen Dedić, hrvatski književnik, prevoditelj, kantautor, rođen je 1938. godine u Šibeniku. Pohađao je Muzičku akademiju u Zagrebu, gde je diplomirao 1964. godine. Prve pesme objavljuje u književnim časopisima Polet, Prisutnosti, Književne novine, Književnik, ... a svoju prvu knjigu pod naslovom Brod u boci, objavljuje 1971. godine. Radio je i u nizu pozorišta, na televiziji, a pored svojih autorskih pesama, postao je poznat po tome što je skladao muzičke aranžmane uz koje je recitovao poeziju pesnika kao što su Tin Ujević i August Šenoa. Arsen Dedić umro je 2015. godine u Zagrebu.

Neke od njegovih kompozicija definitivno su obeležile modernu hrvatsku muzičku umetnost, a njegove pjesme su na najneobičnije načine uticale na obožavatelje širom Jugoslavije.

Arsen Dedić bio je majstor ljubavnih stihova, a osim svojoj Gabi, neke od pesama je posvetio i drugim ženama. Jedna od njih je i pokojna glumica Milena Dravić kojoj je Arsen posvetio kultnu pesmu Milena. Glumica i muzičar upoznali su se početkom osamdesetih kada su ga Milena Dravić i Dragan Nikolić ugostili u svojoj emisiji Obraz uz obraz.

Ne daj se, Ines

Ne daj se Ines

Ne daj se godinama moja Ines

Drukčijim pokretima i navikama

Jer još ti je soba topla

Prijatan raspored i rijetki predmeti

Imala si više ukusa od mene

Tvoja soba divota

Gazdarica ti je u bolnici

Uvijek si se razlikovala

Po boji papira svojih pisama, po poklonima

Pratila me sljedećeg jutra oko devet do stanice

I ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom

Kao list niz jednu beogradsku padinu

u večernjem sam odijelu i opkoljen pogledima

Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines

dugo je pripremano naše poznanstvo

I onda slučajno uz vruću rakiju

I sa svega nekoliko rečenica, loše prikrivena želja

Tvoj je način gospođe i obrazi seljanke

Prostakušo i plemkinjo moja

Pa tvoje grudi, krevet

I moja soba obješena u zraku kao naranča

Kao narančasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba

Proleterskih brigada 39. kod Grković

Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja

Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva

Upotreba zajedničke kupaonice

I „Molim Vas ako me tko traži“

Ne daj se Ines

Evo me ustajem tek da okrenem ploču

Da li je to nepristojno u ovakvom času

Mozart Requiem Agnus Dei

Meni je ipak najdraži početak

Raspolažem s jos milion njeznih

I bezobraznih podataka naše mladosti

Koja nas pred vlastitim očima vara, i krade, i napušta

Ne daj se Ines

Poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža

Odlazeći da se počesljaš u nekom boljem hotelu

Dodirni me ispod stola koljenom

Generacijo moja, ljubavnice

Znam da će jos biti mladosti,

Ali ne više ovakve – u prosjeku 1938

Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite

I ta će mi mladost teško pasti

A bit će ipak da ste vi u pravu

Jer sam sam na ovoj obali

Koju ste napustili i predali bezvoljno

A ponovo počinje kiša,

Kao sto već kiši u listopadu na otocima

More od olova i nebo od borova

Udaljeni glasovi koji se miješaju

Glas majke prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata

Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu

I nestalo je svjetla s tom bjelinom

Još malo šetnje uz more i gotovo

Ne daj se Ines

Arsen Dedić

Album - Otisak autora (1976)

Sve bilo je muzika

Sve bilo je muzika, u ljubavi s njom
da l' stvaran je bio taj cvjet
na dlanu mom

Sve bilo je muzika, tek zacaran tren
da l' samo to pjesmu pisem
il' sam bio njen


Mnogo godina dugih djeli nas sad
drugi ljudi su ovdje, drugi je grad
da l' je ista k'o kad sam bio jos mlad
da l' je ljubavi mnogo dala od tad