16
39
I gather fallen leaves in the yard, late in the evening. Suddenly out of a sudden storm, my father emerges from the darkness. He is returning from a long journey. I hug him. Something grips me in my heart: , no way.
Skupljam opalo lišće u dvorištu ,kasno uveče .Odjednom iz nenadane oluje ,izranja iz mraka moj otac.Vraća se sa dalekog puta.Grlim ga.Nešto me steže u srcu :znam da je život prošao,a ne sećam se ni kada ,ni zašto,ni kako.
Čim sam vidio privju staru fotografiju, znao sam da je neka emocija upitanju. Ti od bloga praviš spomenar, možda će sve ovo čitati potomci za nekih 250 godina i čuvati ga kao najveće blago.