Par riječi profesora

Dragi moji, ova pošast zahvatila je cijeli svijet, od Wuhana do Roterdama, od Sarajeva do Milana, od Madrida do Njujorka, svi građani svijeta sjede u svojim domovima, a ulice svih gradova su sablasno puste i tako će biti narednih dana, sedmica, mjeseci. To je dobra prilika za ljude da razmišljaju, posebno za one koji nemaju tu naviku, da razmišljaju o sebi, o svom životu, o zajednicama u kojim žive, o vladarima, o čovječanstvu. Pa da vidimo može li svaki od sedam milijardi stanovnika Zemlje smisliti nešto za našu zajedničku dobrobit. Jer sve ovo kako živimo ili kako su nam nametnuli da živimo ne može se nazvati  najboljim, smislenim životom u čovječanstvu. 

Važeći poredak je potrošačko društvo koje kreira ljudske potrebe za robama i uslugama, od kojih većina nije neophodna ljudima koji vođeni isforsiranom pohlepom nikada ne nalaze stvarno zadovoljstvo i mir u životu, a  uz to troše zemaljske resurse i neodgovorno i bezgranično zagađuje prirodu. A koliko je ratova izazvano u svijetu samo ovih decenija, koliko stradanja pokrenuto, koliko je ljudi natjerano da napuštaju svoje domove, koliko je gladnih, bolesnih? Ne, kada malo zadžaramo u vatru vidimo da ovim svijetom upravljaju neodgovorni vladari i da ovakav razvoj civilizacije nije za opštu dobrobit ljudi. 

U ratu smo svakodnevno  očekivali vijesti sa naznakama mirovnog sporazuma i kraja rata, a  danas pratimo izvještaje o pandemiji koji su preplavili medije. Ako stalno mislimo o ovom stanju u kojem nije poželjno da se ponašamo kako smo navikli i koje nas u mnogome ograničava, naći ćemo se u lošem psihičkom raspoloženju i na kraju možemo i oboljeti. Ne znamo dokle će ovo trajati, ograničeni su nam društveni kontakti, ne možemo ostvariti druženja, susrete i putovanja u prostranstva svijeta. Ni naš prethodni način života nismo sami birali, neko drugi nam je kreirao ambijent, lokalni, državni, svjetski. Zato promijenimo nešto. Pronađimo novi put, put kojim štitimo zdravlje i živimo trenutke života sa novim lijepim aktivnostima. Posvetimo se našim najbližim za koje možda ranije nismo imali dovoljno vremena. Posvetimo se prirodi, susretima sa prirodom, otkrivanju prirodnih ljepota i šetnjama. Posvetimo se učenju, čitanju i razmišljanju o sebi, o životu i o svijetu. I kada  ova opasnost za zdravlje prođe da postanemo bar za malo bolji ljudi i da živimo ljepši život, život bez besomučne trke za materijalnim bogatstvom, umjereni u zahtjevima. Jer većina onoga za čim smo žudjeli istinski nam nije ni bila potrebna za ostvarenje sreće. Jer, sreća je u mislima, nije u stvarima.
Pogledaj kroz balkon prijatelju. Vidiš lijep proljećni dan, sunce ugrijalo, ptice pjevaju, izbeharale krošnje sjaje bjelinom.  Ako si u gradu sa balkona vidiš neuobičajeno puste ulice i zgrade i poneko ukrasno drvo japanske trešnje. Ti si dobro. Ne boli te ništa, ni gladan ni žedan. Tu je i tvoja draga tu su i tvoja djeca. Sretan si čovječe. A uz odgovornost svakog od nas u svom domenu, proći će i ova pošast, a i nešto dobro će biti ako nas ovo iskušenje  bar za malo kao ljude unaprijedi.

Zagrljaji, rukovanja, poljupci, pogledi, osmijesi, igra, ples, govor tijela, čovječanstvo, sedam milijardi ljudi. Koliko smo istinski pripadali jedni drugima diljem planete, ne tijelom nego dušom? Ili je nama u pozadini vladala sebičnost, zavist, pohlepa, požuda, licemjerje. Ili takvi vladaju svijetom i programiraju naše živote i potrebe na štetu većine građana čovječanstva. Čovječanstva koje je zahvaljujući novim tehnologijama povezano brzim komunikacijama omogućavajući da se ljudi neprekidno kreću i kojeg snabdijevaju robama i uslugama, ne sa ciljem da zadovolje osnovne potrebe ljudi i da ih učine srećnim, nego da zadovolje pohlepe za kapitalom, uglavnom malog broja vrlo bogatih. Ako bi smo pitali ko vlada čovječanstvom. Odgovor je - Kapital i šejtan Pohlepa. Kuda nas šejtan vodi? Vodi nas u zlo i propast. A odgovorni smo svi mi u različitom stepenu.
"Opsjednuti ste gramzivošću za sve više i više dok ne odete u grob. Ali, vi ćete saznati! Ali, vi ćete saznati! Pa, kad biste samo to znali sigurno, vi biste zaista vidjeli pakao u kojem ste. U svoje vrijeme, zaista, vi ćete vidjeti sigurno svojim očima: toga Dana bićete pitani šta ste uradili s blagoslovom života.” 

Nadmetanje

Pitaju me kako prepoznati dobrog čovjeka? Komunikacije među ljudima oduvijek su bile temeljene na važećim  društvenim normama i najčešće se obavljaju  bez iskrenosti, na lice se navlače maske, ono što je u duši ne izražava se javno. Osmijeh  čovjeka nije osmijeh iz nutrine, stisak ruke nije iskreni stisak vođen srcem, izraz razumijevanja ne znači da je to stvarno, jednostavno  društveni život je maskenbal.  Iz takvih komunikacija nije lahko prepoznati dobrog čovjeka i ne može to svako. Samo onaj koga krase lijepe osobine može prepoznati lijepe osobine kod drugih ljudi. Ljude treba gledati kako se ponašaju u iskušenjima,  jer tada padaju maske. Jedna lijepa osobina otkrivena kod čovjeka upućuje na dobrotu i zaključak da osobu odlikuju i druge lijepe osobine. Jedna ružna osobina uočena kod čovjeka, kao što je izraz mržnje prema bilo kome govori da taj čovjek ne voli ni druge ljude, taj čovjek vrlo vjerovatno nije ni iskren, ni pouzdan, ni suosjećajan, ni pravedan.
Iskreni osmijeh je moćan način prenošenja pozitivne energije među ljudima u komunikaciji. Oči ujedinjene sa izrazima lica su ogledalo  duše ono nevidljivo  pretvara se u vidljivo, u jezik duše, emocije, ljubav, sreća, tuga, razumijevanje, čežnja, suosjećanje i iskrenost sve možemo prepoznati gledajući u oči sagovornika. Ali nije svako sposoban da prepozna te signale duše, jer jezik duša prepoznaju samo prostrane duše one koje i same odlikuju lijepe osobine. Osmijeh prijatelja još iz daljine, sve kazuje, bez riječi prijatelji se ispričaju kao svoji najdraži, pojava prijatelja je kao sunce iz tmurna oblaka, i kada je razdragan i kada je tužan njegovo prisustvo vedri.

S. A.