… Scientific insights into the ways our bodies and our minds work suggest that our feelings are not some special kind of spiritual quality, and that they do not represent any kind of ‘free will’. Instead, feelings are biochemical mechanisms that all mammals and birds use to quickly calculate probabilities of survival and reproduction. Feelings are not based on intuition, inspiration or freedom - they are based on calculations.
When a monkey, mouse, or human sees a snake, a sense of dread arises because millions of neurons in the brain quickly calculate relevant data and conclude that the probability of death is high. A sense of sexual attraction arises when some other biochemical algorithm calculates that a person close to us offers a high probability of successful mating, social connection, or some other desired goal. Moral feelings like shame, guilt, or forgiveness arise from neural mechanisms that have evolved to allow for group collaboration. All of these biochemical mechanisms have been honed over millions of years of evolution. If the feelings of some ancient ancestor made a mistake, the genes that shaped those feelings were not passed on to the next generation. Feelings, then, are not the opposite of rationality - they embody evolutionary rationality. ”
Yuval Noah Harari, “21 Lessons for the 21st Century”
“… naučni uvidi u načine kako naše tijelo i naš um rade sugerišu da naši osjećaji nisu neka posebna vrsta duhovne kvalitete, i da ne predstavljaju nikakvu vrstu ‘slobodne volje’. Umjesto toga, osjećaji su biohemijski mehanizmi koje svi sisari i ptice koriste kako bi brzo izračunali vjerovatnosti za preživljavanje i reprodukciju. Osjećaji nisu zasnovani na intuiciji, inspiraciji ili slobodi - oni su zasnovani na proračunima.
Kada majmun, miš ili čovjek vide zmiju, pojavi se osjećaj straha, jer milioni neurona u mozgu brzo izračunaju relevantne podatke i zaključe da je vjerovatnost smrti velika. Osjećaj seksualne privlačnosti se pojavi kada neki drugi biohemijski algoritmi izračunaju da neka osoba blizu nas nudi visoku vjerovatnost uspješnog parenja, društvenog povezivanja ili nekog drugog priželjkivanog cilja. Moralni osjećaji poput sramote, krivnje ili opraštanja proizlaze iz neuralnih mehanizama koji su evoluirali kako bi omogućili grupnu saradnju. Svi ovi biohemijski mehanizmi su se brusili tijekom miliona godina evolucije. Ako su osjećaji nekog davnog pretka napravili grešku, geni koji su oblikovali te osjećaje se nisu prenijeli na sljedeću generaciju. Osjećaji, dakle, nisu suprotni racionalnosti - oni utjelovljuju evolucijsku racionalnost.”
Yuval Noah Harari, “21 Lessons for the 21st Century”
težko ovo danas za razmišljanje.