National anthem of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia
Hej Slovani (Slovenian Hej Slovenci, Slovak Hej Slovaci, Croatian Hej Slaveni, Serbian Hej Sloveni) is a nationalist song of various Slavic nations, which has been the national anthem of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia since 1945 and was the anthem of the State Union of Serbia and Montenegro until 2006. Mountain. The lyrics of the song were written in 1834 by Samuel Tomášik under the title Hey Slovaks !, and the melody is basically the same as Mazurka Dombrowski, the national anthem of Poland. Until the break-up of Yugoslavia in 1991, versions in Slovene, Serbo-Croatian and Macedonian, as well as in Croatian and Serbian, were in use. Hej Slovani (slovenački Hej Slovenci, slovački Hej Slovaci, hrvatski Hej Slaveni, srpski Hej Sloveni) nacionalistička je pjesma raznih slavenskih naroda, koja je od 1945. državna himna Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i bila je himna Državne zajednice Srbije i Crne Gore do 2006. godine. Planina. Tekst pjesme napisao je 1834. Samuel Tomášik pod naslovom Hej slovaci!, A melodija je u osnovi ista kao i ona Mazurke Dombrowski, državne himne Poljske. Do raspada Jugoslavije 1991. godine bile su u upotrebi verzije na slovenskom, srpskohrvatskom i makedonskom, kao i na hrvatskom i srpskom. https://www.youtube.com/watch?v=ery50XdRORw Hey Slavs, our word Slavic live sprouts until our heart for our people beats. Live, live, Slavic spirit, be alive forever thunder and hell, empty of yours the stacks are against us. Let it be over us then let the terrible storm subside, rock scale, age breaks, let the earth shake. Brethren, we stand firm like the walls of the city, let the black earth sink of that which falls away.
With love
13 comments
eh bilo nekad, pa nije valjalo sad nam je sve dzabe...
Kako go bilo..kako god je..kako god bude.Nama nikad ništa neče valjat. To skoro za sve mislim..ne samo na himnu. Nego u životu..sta god imamo nikad nama to ne odgovara. Jel to tako mora biti?
apsolutno se slazem, narodu nikad ugoditi
Veruj mi da si me rasplakala.to je moja himna uz koju sam rasla,išla u školu,imala najlepše detinjstvo i mladost.Zamisli noćas sam sanjala Tita.Gle čuda, nikada mi se to nije desilo.Sigurno starim ili sam odlepila!
Dobro jutro. i ja puno mislim na Tita u poslednja dva dana. I neznam zasto. Tito i moja baka bili isto vreme u bolnici u Ljubljani.I umrli su iste godine. Slusam ja ljude koji kazu bilo nam je ljepo, moglo se živjet.
Kad je Tito umro ,svi plačemo u kući,svi plačemo u školi,profesori...komšije ,cela zemlja.Bože,to je bilo neverovatno.Pričam mojim sinovima oni ne veruju,smešno im.Ja sam sačuvala sve Politike i sve novine i časopise od tih dana.Mislim da to retko ko ima.
Postoji aforizam na ovaj tekst, a on glasi: Hej, Sloveni, još ste živi... vidiš, ja sam jednom dobio keca u školi, nacrtao YU zastavu: crveno, bijelo, plavo. A treba: plavo, bijelo crveno. A ti uzela slovensku varijantu, prva bijela boja.
To si zapamtio.
Sad je ostala samo uspomena, ja sam bila mala, kada se Jugoslavija raspala, ali koliko vidim puno njih pate za tim vremenom, ali dzabe. Jednostavno su tad ljudi bili glupi kad su dozvolili, slusali politicare da dodje do raspada. Jel je nekome bolje od tad?
Ma nije bolje.Mozda jeste onima koji su pokrali fabrike i prodali sve. Slusam stare ljude koji kažu imali smo mi..al imali su i direktori. Al mislim da kazu..samo 3 puta veču platu imao direktor od radnika. Ako je radnik imao puno..onda i direktor imao je fino.A danas radniku 500 eura..onom gore 5000 eura.
bilo pa prošlo.....ali svidjala mi se puno
I remeber this, we all loved this song, and we all enoyojed singing it. It makes me feel better, when I hear it, and it brings me into the past.
Mislim da se najezim kad cujem pesmu. Nadam se da ce jednog dana sve da nas obuzme taj osecaj i da prestanemo sa glupostima i podelama.