Doctor, Revolutionary, Murderer

26 222
Avatar for apela
Written by
4 years ago

If Ernesto Che Guevara (1928-1967), a native of Argentina and a doctor, were still alive, he would be an aged, nothing but romantic Cuban revolutionary, probably hooked up to pipes that would artificially keep him alive. He would experience the collapse of Cuba, the complete collapse of the Bolivarian Revolution, the economic miracle of Chile, Tito without one leg, the hunt for Nicolae Ceaușescu and the bullets in his body on Christmas Day, the fall of the Berlin Wall behind the "socialist paradise", the death of Fidel Castro. Well, he's not alive.

October 9 will mark the 53rd anniversary of his death. They killed him. Just as he himself killed or had ten thousand people killed without trial, most of whom were not his enemies at all. Most people, especially young people, idealize it, wear it proudly on T-shirts, the question is if they even know what it was and what it represented.

A few quotes say enough about his life.

About the revolutionary "rule of law"

"You don't need court evidence to send people in front of a firing squad. These procedures are archaic-bourgeois details. It is a revolution. And revolutionaryism must become a cold-blooded killing machine motivated by pure hatred. ”

Che’s infamous firing squads he led are known. Together with Fidel Castro and his brother Raul, the trio killed at least 1,253 people on their own. A photograph was also created from that time, which we would like to see never exist. It shows how the "trinity" executes.

About "problem solving"

“I solved the problem with a .22 caliber. I shot a bullet in the right side of his brain. (…) I appropriated everything that was his. "

He thus commented on the murder of co-worker Eutimi Guerra, who was accused of espionage.

About the evidence

"I do not need evidence to kill a man. I just need proof why I wouldn't kill him. "

So Che responded at the United Nations when asked what criteria he used to kill people associated with opponents of socialism.

About young people

“Young people need to learn to think like a crowd. It is a crime to think as an individual. "

These words are still considered sacred by leftists.

About myself

"I am well and thirsty for blood. Like a real soldier. "

He wrote this to his mother.

About blacks

"A black man is careless and a dreamer, he wastes his small salary on nonsense and drinks. The European comes from a tradition of work and saving, which brought him to this part of America. (…) They do not have to wash because of their race. '

That’s how Che Guevara thought about blacks in his diaries. Interesting. Che is a leftist icon, but also a racist.

About the relativity of time

“Revolution is not an apple that falls from a tree when the time comes. You're the one who has to force the apple to fall. "

Che about when it's time for a cruel revolution. This method is used by leftists in the economy today. They share the money before they earn it. If at all.

About the media

"We have to shut down all the newspapers. With a free media, revolution is impossible. "

Um, leftists don’t like free speech. Well, actually her. They allow freedom of speech as long as you agree with them. When not, it’s already hate speech.

About the price of revolution

"The victory of socialism is worth millions of atomic victims. (…) If nuclear missiles remained in Cuba, they would be launched into the very heart of the United States, that is, into New York. "

The "humanitarian" never hid the fact that he would destroy the United States if he could.

About the army

"Hate is at the heart of our struggle. The savage hatred forces man beyond his abilities and makes him a cold-blooded killing machine. That is exactly what our soldiers must be like. "

Socialists are supposed to be peaceful, right?

Da je Ernesto Che Guevara (1928.-1967.), Rodom iz Argentine i liječnik, još uvijek živ, bio bi ostarjeli, ništa drugo do romantični kubanski revolucionar, vjerojatno zakačen za cijevi koje bi ga umjetno održavale na životu. Doživio bi slom Kube, potpuni slom Bolivarske revolucije, ekonomsko čudo Čilea, Tita bez jedne noge, lov na Nicolaea Ceaușescua i metke u njegovom tijelu na Božić, pad Berlinskog zida iza "socijalistički raj", smrt Fidela Castra. Pa nije živ.9. listopada obilježit će se 53. godišnjica njegove smrti. Ubili su ga. Kao što je i sam ubio ili dao deset tisuća ljudi ubiti bez suđenja, od kojih većina uopće nije bila njegov neprijatelj. Većina ljudi, posebno mladi ljudi, to idealiziraju, nose s ponosom na majicama, pitanje je znaju li uopće što je to bilo i što je predstavljalo.

Nekoliko citata dovoljno govori o njegovom životu.

O revolucionarnoj "vladavini zakona"

"Ne trebaju vam sudski dokazi da biste ljude slali pred streljački vod. Ti su postupci arhaično-buržoaski detalji. To je revolucija. A revolucionarnost mora postati hladnokrvni stroj za ubijanje motiviran čistom mržnjom."

Poznate su Cheove zloglasne streljačke ekipe koje je vodio. Zajedno s Fidelom Castrom i njegovim bratom Raulom, trio je sam ubio najmanje 1.253 ljudi. Iz tog je vremena stvorena i fotografija za koju bismo voljeli da nikad ne postoji. Pokazuje kako se izvršava "trojstvo".

O "rješavanju problema"

“Riješio sam problem kalibrom .22. Pucao sam mu u desnu stranu mozga. (...) prisvojio sam sve što je bilo njegovo. "

Tako je komentirao ubojstvo suradnika Eutimija Guerre, koji je bio optužen za špijunažu.

O dokazima

"Ne trebaju mi ​​dokazi da bih ubio čovjeka. Trebam samo dokaz zašto ga ne bih ubio."

Tako je Che odgovorio u Ujedinjenim narodima na pitanje po kojim je kriterijima ubijao ljude povezane s protivnicima socijalizma.

O mladim ljudima

„Mladi moraju naučiti razmišljati poput gomile. Zločin je razmišljati kao pojedinac. "

Te riječi ljevičari i danas smatraju svetima.

O meni

"Dobro sam i žedan sam krvi. Poput pravog vojnika."

Ovo je napisao svojoj majci.

O crncima

"Crnac je neoprezan i sanjar, svoju malu plaću troši na gluposti i pića. Europljanin dolazi iz tradicije rada i štednje koja ga je dovela u ovaj dio Amerike. (...) Ne moraju se prati jer njihove rase. '

Tako je Che Guevara u svojim dnevnicima razmišljao o crncima. Zanimljiv. Che je ljevičarska ikona, ali i rasist.

O relativnosti vremena

“Revolucija nije jabuka koja padne s drveta kad za to dođe vrijeme. Ti si ta koja mora prisiliti jabuku da padne. "

Če o tome kad je vrijeme za okrutnu revoluciju. Ovu metodu danas koriste ljevičari u gospodarstvu. Novac dijele prije nego što ga zarade. Ako uopće.

O medijima

"Moramo ugasiti sve novine. Sa slobodnim medijima revolucija je nemoguća."

Hm, ljevičari ne vole slobodu govora. Pa, zapravo ona. Dopuštaju slobodu govora sve dok se s njima slažete. Kad ne, to je već govor mržnje.

O cijeni revolucije

"Pobjeda socijalizma vrijedi milijune atomskih žrtava. (...) Ako nuklearne rakete ostanu na Kubi, bile bi lansirane u samo srce Sjedinjenih Država, odnosno u New York."

"Humanitarac" nikada nije skrivao činjenicu da bi uništio Sjedinjene Države ako bi mogao.

O vojsci

"Mržnja je u srcu naše borbe. Divlja mržnja tjera čovjeka izvan njegovih mogućnosti i čini ga hladnokrvnim strojem za ubijanje. Upravo takvi moraju biti naši vojnici."

Socijalisti bi trebali biti mirni, zar ne?

Danas malo kritike..

If you haven't read my new articles here are links to them:

https://read.cash/@apela/inventor-peter-florjancic-420baccd

https://read.cash/@apela/che-guevara-bba587eb

https://read.cash/@apela/slovenia-a-land-of-crypto-records-a1185e2a

14
$ 2.90
$ 2.89 from @TheRandomRewarder
$ 0.01 from @banebata
Avatar for apela
Written by
4 years ago

Comments

That was an interesting read and i enjoyed reading it. Well done

$ 0.00
4 years ago

welcome

$ 0.00
4 years ago

good job dear..

$ 0.00
4 years ago

I try to be good

$ 0.00
4 years ago

Priča o Ernestu Che Guevari je „priča o jednom čovjeku, vremenu i prostoru To je priča o borcu, teoretičaru i praktičnom revolucionaru. Hvala Vam što dijelite ovaj post. Uživao sam u ćitanju!

$ 0.00
4 years ago

drago mi je.Sutra nastavljam sa njim.

$ 0.00
4 years ago

His character, as a fighter for liberation and a victim of imperialism, even today, a few decades after his death, is one of the main symbols and icons of social and political revolution around the world.

$ 0.00
4 years ago

istina sutra ču više pisat o njegovom životu. Bio je dobar ali pravio je velike greške.

$ 0.00
4 years ago

Kakav post, svaka cast. Zedan je krvi poput pravog vojnika... Recenica da se bas najezis :D

$ 0.00
4 years ago

neznam sta je to..vjerovatno ti dođe u krv taj filink..Svasta razmišljam..mozda to dalje radiš zbog osvete..neznam

$ 0.00
4 years ago

Guevara was the eldest of five children in a middle-class family of Spanish-Irish descent and leftist leanings. Although suffering from asthma, he excelled as an athlete and a scholar, completing his medical studies in 1953. He spent many of his holidays traveling in Latin America, and his observations of the great poverty of the masses contributed to his eventual conclusion that the only solution lay in violent revolution. He came to look upon Latin America not as a collection of separate nations but as a cultural and economic entity, the liberation of which would require an intercontinental strategy.In particular, his worldview was changed by a nine-month journey he began in December 1951, while on hiatus from medical school, with his friend Alberto Granado. That trip, which began on a motorcycle they called “the Powerful” (which broke down and was abandoned early in the journey), took them from Argentina through Chile, Peru, Colombia, and on to Venezuela, from which Guevara traveled alone on to Miami, returning to Argentina by plane. During the trip Guevara kept a journal that was posthumously published under his family’s guidance as The Motorcycle Diaries: Notes on a Latin American Journey (2003) and adapted to film as The Motorcycle Diaries (2004).

$ 0.00
4 years ago

sutra ču pisat post o njegovom životu. Odnosno napola več imam napravljeno.

$ 0.00
4 years ago

da po tome dnevniku nastao je film..mislim da sam to negde čitala

$ 0.00
4 years ago

Dnevnici motocikala su, kako sugerira njegov naslov, zapis o putovanju motociklom na temelju dnevnika njegovog autora - mladog argentinskog studenta medicine - koji se vodi tijekom putovanja. Što čini izvanrednim da je mladi student medicine, kojeg je napisao Ernesto "Che" Guevara de la Serna, sada bio poznat kao vođa kubanske revolucije, gerilski strateg, kubanski vladin dužnosnik i ženica revolucije u Kongu i Boliviji.

Tekst dokumentira putovanje koje je mladog Ernesta Guevaru dovelo do Chea kojeg danas poznajemo: kad putuje Latinskom Amerikom s prijateljem Albertom Granadom, susreće radnike, teško bolesne i rastuće probleme, pa se njegove političke i društvene ideje razvijaju u skladu s tim.

Na početku knjige, Guevara je nemiran, bez posla i treba odmor od medicinske škole. Alberto Granado, njegov 29-godišnji prijatelj biokemičar, na sličan je način zabrinut zbog promjene scene koja treba posao, a pružena mu je prilika u Venezueli. Posjeduje i motocikl: drevnu, nepovjerljivu i voljenu La Poderosu II. Prijatelji počinju sanjati o primamljivom putovanju koje bi ih odvelo sve do Sjeverne Amerike. Ono što započinje kao besprijekorna maštarija, ubrzo postaje stvarnost, jer se spontano odluče putovati i počinju prikupljati potrebne dokumente.

S isključenim motorom i čileanskim vizama u ruci, dvojica prijatelja su se odjavila. Dok putuju u Argentini, za hranu i smještaj oslanjaju se na obitelj, prijatelje i poznanike, a vrijeme na putu ne dijeli ih samo nesreća na motociklima, već i festivali mesa i vina. Guevara čezne za putem, ali pomalo ga potresa istodobna želja da ostane s djevojkom Chichinom, koju on i Granada posjećuju. Nedugo zatim, dok se muškarci pripremaju za prijelaz granice s Čileom, Guevara dobiva pismo iz Chichine kojim okončava njihovu vezu. S ovom pokvarenom kravatom osjeća se slobodnije i obvezuje se na putovanje koje bilježi na lagan, slobodan način, uz povremena pjesnička otkrića.

U Čileu guevara i Granado kuhaju čileansko gostoprimstvo, uživaju u vinu i roštilju te se prepuštaju muhama. Zahvaljujući članku u lokalnim novinama, postali su poznati kao „Stručnjaci“ za gubu i mnogi ih ljudi prepoznaju i nude pomoć. Također se suočavaju sa svojim prvim stvarnim problemima jer je La Poderosa napokon razbijena iz popravka. Dok se opraštaju od motocikla, prijatelji moraju odraditi ostatak putovanja kao stoperi i autostoperi, ovisno o sreći i dobroj volji stranaca.

Također se počinju suočavati sa surovom socijalnom stvarnošću: eksploatirani rudari koji, u zamjenu za minu u stranom, a posebno američkom vlasništvu, održavaju opasne i često fatalne uvjete; ugnjetavanje članova ekskomuniciranih političkih stranaka; ugasli autohtoni radnici koji su državljani druge klase vlastite zemlje; siromašni ljudi čije obitelji ne mogu priuštiti brigu o njima kad ozbiljno obole. Guevara počinje češće zvučati ozbiljnijom notom u tekstu. Hladnoća i glad, prethodno odsutni iz njegovih misli, počinju igrati ulogu u njegovim iskustvima.

Guevara i Granado prelaze u Peru, gdje se suočavaju s nevjerojatnom slavom ratnika Quechua i civilizacije Inka, čije ruševine - među njima i veličanstveni Machu Picchu - još uvijek bodu krajolik. U Estaqueu vide viziju prošlosti, dolinu koja je bila netaknuta vremenom, gdje infrastruktura koju su izgradili Inke još uvijek služi modernom stanovništvu. Međutim, stanje potomaka ovih ponosnih plemena stvara oštre kontraste s ovom slavnom slikom: otpuhani, poniženi, živeći u odvratnom siromaštvu, bijedi i sramoti, autohtoni radnici s kojima se Guevara susreće izgledaju kao potpuno poraženi ljudi. Inspiraciju crpi iz nekolicine obrazovanih pojedinaca koji predviđaju bolju budućnost.

Peru, Guevara i Granada također započinju medicinski dio svog ozbiljnog putovanja, posjetom koloniji gubavaca u blizini Lime koja iz prve ruke vidi usamljenost i siromaštvo u kojem žive pacijenti i prima srdačnu dobrodošlicu od pacijenata koji su zahvalni na liječenju kao normalna ljudska bića. U međuvremenu i sam Guevara pati od teškog napada astme. U koloniji gubavaca San Pablo Guevare ponovno promatra neadekvatne objekte i zalihe i pacijente koji žive u samoći. Nazdravlja ujedinjenoj Latinskoj Americi na rođendanskoj zabavi.

Guevara i Granado splavom plove do Kolumbije. Nakon nekoliko nesreća i prevladavanja cilja stižu u Bogotu, gdje se zadržavaju samo kratko vrijeme. Zatim su ispitani protiv Venezuele. Guevara pati od još jednog napada astme; Kako se priča nastavlja, Guevara se oporavio od napada, a Granado je otišao, vjerojatno kako bi preuzeo posao u Caracasu. Guevara, zadovoljan što se vratio na studij, ali ne žureći sam do Caracasa, nedostaje Granadi i promatra živote vrlo siromašnih.

Posljednje poglavlje knjige svojevrsna je šifra u kojoj Guevara ponovno priznaje susret sa starcem koji mu je rekao da je član društva koje bi trebala uništiti nadolazeća revolucija i da bi umro tijekom sukoba u nasilnoj borbi.

$ 0.00
4 years ago

Kao mala videla sam na ormanu savijen u rolnu poster Če Gevare .Kasnije sam počela istraživati i čitati i skupljti sve članke o njemu.Svaka naša bitka je borbeni jauk protiv imperijalizma i svaka naša bitka je himna za uniju ljudi u borbi protiv zajedničkog neprijatelja – neprijatelja planete – Sjedinjenih Američkih Država.-Če

$ 0.00
4 years ago

Sutra ču pisat pozitivniji post....o njegovom životu,....

$ 0.00
4 years ago

I robi voli Če Gevaru!

$ 0.00
4 years ago

da da...al iskreno jako ljep je bio ..bas simpatičan

$ 0.00
4 years ago

veoma kontraverzna licnost pre svega, sama revolucija ga je marketinski uzdigla u pojedinim delovima sveta do zvezda, kako sam ga i ja svojevremeno dozivljavao ali sa ove tacke gledista svakako bi bilo zanimljivo produbiti tu kompletnu analizu

$ 0.00
4 years ago

da pa i kod nas nakon 2 svetkog rata svasta se događalo...poratni uboji i nestajanje ljudi.

$ 0.00
4 years ago