Joined 13 October 2020 · 17 posts
Moje pjesme i snovi.
120 KT
0 KT · 36¢ received · 0 KT · 6¢ given
@RenchyVk
Sanjar Ja sam vječni sanjar, idealist. snovi me guraju naprijed čak i kad je cijeli svijet protiv onog za što se borim, nitko ne razumije da time što mi brane, rastužuju, bore se svim silama da ubiju moje snove, ideale, želje, zapravo jačaju mene i moje snove koji zaživljuju u meni i vjerujem u njih kao u Onoga gore. Vjerujem da ću se jednog dana probuditi i živjeti svoj san. ❤ Renata Renchy Vajcl 3. listopada 2014.
@RenchyVk
Piše mi se o... Piše mi se o... Jednoj ljubavi i čežnji, Sreći i voljenoj ženi. Tuzi i boli, Želji da je voljena i koliko i ona voli. Piše mi se o... Iščekivanju i nedostajanju, Obećanjima i razočaranju. Noćima kada su suze tekle, Boli koje su srce pekle. Pisala bih o... Nekom kome sam bila broj, Ženi koja bih sve dala da je ona svijet tvoj. Porukama punim ljubavi za tebe, Shvaćanju da je povrijedila sama sebe. Pisala bih o... Maštanjima i divnim snovima, Trudu i sitnim darovima. Sanjarenju o vječnoj sreći, Idealnoj ljubavi koju će imati netko treći. By. Renata Vajcl 26. lipnja 2018.
@RenchyVk
Grješno srce Griješila sam dragi i svaka me greška opekla, koliko te volim, sto puta sam ti to rekla. Zbog ljubavi prema tebi, sreću sam drugoj dala, a bol samoj sebi. Ne mogu više živjeti ovako, tužno i gorko, boli me srce jer si zbog mene jednom tužno polako, Bole i mene usamljene noći i moje suze na jastuku mome, boli me što sam izgubljena duša, jer ne voliš me ti i ne pripadam nikome. Što će mi život koji je ispleten od tuge i boli, ne želim da me itko laže i lažno voli. Želim u svom srcu samo jedno, moje i tvoje srce u dobru i zlu zauvijek zajedno. Nisam idealan čovjek, nisam i bez mane, nisam snaja što bi poželjele druge mame. Daj mi samo dio sebe i imat ćeš sve, imao bi srca dva, srce koje bi uz tebe kucalo za vremena dobra i zla. Nisam bogata, imam samo ovo grješno srce da ti dam, nitko nije rođen da život živi tužan i sam. Pustimo naš ponos i što pričaju ljudi, Živimo ovaj jedan život i uz moju ljubav se s jutrom budi. 5.1.2010g By. Renata Renchy Vajcl Hvala na čitanju i podršci!
@RenchyVk
U srcu mom *12.2.2006* ***U SRCU MOM*** ***U****sne su tvoje slađe od meda,* ***S****rce te moje nikom ne da, jer ljubav je velika kao od srca do neba,* ***R****ado ću sa tobom dijeliti dobro i zlo i dat tebi cijeli život svoj,* ***C****ijelome svijetu govorim da mi samo tvoja ljubav u životu treba,* ***U****šao si tiho u srce moje i budi moja sreća i zauvijek dragi moj.* ***M****olim te, ne daj oluji i vjetru da nam ljubav sruše,* ***O****stanimo vezani Božjim nitima kao srodne duše.* ***M****oja je sreća u srcu tvom,* *a ti vječni stanar u srcu mom.* Renata Renchy Vajcl Hvala na čitanju i podršci!
@RenchyVk
Zavoli, ljubi, miluj moju dušu. Zavoli, ljubi, miluj moju dušu. Bez moje duše sam robot, tijelo bez osjećaja, bez iskre, bez radosti, bez ludosti. Bez duše svoje. ja sam kamen, možeš li strastveno ljubiti hladni kamen? Zavoli i moj um, moje misli, razmišljanja čak i kad se razilazimo u nekim razmišljanjima, ali razilaženja poštujmo, poštivanjem ćemo izbjeći razmirice i duge tišine u kojima možemo postati stranci. Voli i ono dijete u meni, iskreno, ludo, vrckavo, koje ćete uvijek nasmijati kad budeš tužan. Zavoli i romantičnu ženu, koja treba tvoju pažnju, vrijeme, sitne znakove da voliš sve ovo što sam ja a ne hladni kamen bez ljubavi. Znaj, sve što zavoliš, prihvatiš i pružiš, vratit ću ti trostrukom većom ljubavi, poštovanju i sreći. By. Renata Renchy Vajcl Hvala na svima čitanju i podršci!
@RenchyVk
Želje i snovi *****Želje i snovi***** Ne trebam samo riječi, trebam dijela. Želim biti tvoja ljubav a ne samo pusta želja. Ne želim te samo u snovima, trebam te iu javi. Želim samo da si ti za mene onaj PRAVI. Još se nadam bar u jednoj lijepoj godini, mjesecu ili tjednu, Da snažno zagrliš moju ljubav i moju sjenu. Znam da nisam savršena, daleko sam od toga. Samo sam željna ljubavi, žena koja vjeruje u tebe i Boga. Sanjarim i maštam vječno o ljubavi i sreći, Snove i sreću moju, znam, imat će netko treći, Nije ovo vrijeme stvoreno za mene, Nevidljivo, hrabro gazim kroz trnje i probijam stijene. Neće doći ta godina, niti taj mjesec, to znam. Živjet ću život iz dana u dan, sanjariti ću tiho svoj san. Renata Renchy Vajcl Hvala na čitanju i podršci! 23.3.2018g.
@RenchyVk
Napuštena Napustila me sreća u kocki, napustih me i ti one kišne noći. napustili me ljudi dobri i zli, ma nek sve ode, ali vrati mi se ljubavi ti. Ne trebam novce ni suho zlato, trebam samo ono što od srca tvog dato. Ne znam i ne mogu živjeti bez ljubavi tvoje, sve što imam da ti dam to je samo srce moje. bez svega u životu živjeti se može, ali bez tebe srce lagano umire i boriti se ne može. **By. Renata Renchy Vajcl** Hvala na svima čitanju i podršci!
@RenchyVk
Dođi, dođi da i ostaneš tu Dođi, dođi da i ostaneš tu, previše je površnih prolaznika proletjelo u mom životu. Svaki je od njih oteo komadić mog srca, moje duše, zato ti, dođi i ostani. Ispuni pukotine mog srca, ispuni mi ljubavlju život, radost unesi u mene jer sam umorna od poraza života, ne mogu sama da se borim za tebe ako ti ne želiš za mene... Zimi si iščekivao proljeće, ja čeznula za ljetom, a sad znam sad znam da se nećemo naći i samo ću te ponekad vidjeti u snu, dok ti dišeš voljet ćeš samo nju. Sretno Sokole! Možda će jednom netko drugi doći, doći da ostane! Tko, ti ili netko drugi? By. Renata Renchy Vajcl Hvala na čitanju i podršci!
@RenchyVk
Ljubav i invalidska kolica Imam dojam je da mi Osobe s invaliditetom volimo više, jače, emotivnije, snažnije duhom i srcem od vas zdravi, ne umanjujem vašu ljubav, nije mi to namjera. Svi volimo srcem, to mi je jasno. Samo je vama na raspolaganju sve a nama ono što se samo srcem vidi i onaj tko nas prepozna kao prave osobe. Ne ono što se na prvi pogled vidi ili čuje i kada to dobijemo, mi tu ljubav grčevito ne damo i čuvamo, dajemo sebe cijeloga za osobu koja nas voli takve kakvi jesmo, svom dušom i srcem volimo i trudimo se učinit našim voljenima život ljepšim. By. Renata Renchy Vajcl Hvala na čitanju i podršci!
@RenchyVk
Danas sam se umorila uređujući članak o mom gradu i na kraju mislim da nije prihvaćen, pa od sad pa na dalje pišem ono što mogu sama. Poezija je moj teren.
@RenchyVk
Tebi kojeg imam samo u snu Ti si moj razlog za život, sreću i radost, šteta dušo, stvorio se među nama razorni most. Sve je nestalo i ničeg među nama više nema, ostala je samo u duši tuga i neka bijeda uspomena. Duša bez ljubavi je gola i prazna, koliko me srce boli, ne želim da tvoje srce sazna. Život živim iz dana u dan, samo tupo preživljavam, sreća me nekad posjeti samo u snu, jer tad tebe ljubavi ja sanjam. Voljeti me tvoje srce nikad neće moći, sretna sam samo u snu, jer tad mogu tihim korakom k tebi doći. Pišem sve ovo tebi kojeg imam samo u snu, radujem se još svom životu i kada sam na samome dnu. By. Renata Renchy Vajcl Hvala na čitanju i podršci!
@RenchyVk
Nedovršena pjesma Voljela bi da me On gleda dok ja uz njega mirno spavam, Prikaži mi da je ta ljubav istina, nije laž, nije java i da ne sanjam. Voljela bi da mi kaže On koliko me voli, Daj mi srce i izliječit ću ti ljubavlju tvoje stare boli. Život je prazan ako nema srca kojeg iskreno voliš, Nemaš volje da kroz život koračaš, da se za nekoga boriš, za srce ono koje voliš. Bori se, probijaj granice, razbijaj hladne sante leda, Ljubi me, voli me, čak i kad ti netko zabrani i mene tebi ne da. Bog nas je s razlogom spojio, Spojili bi nebo i zemlju kad bi moje usne poljubio. Ostvarimo dragi svoje sne, ljubavi hrabro probudi me, Ne dajmo da nam život piše stihove tužne praznine, Ne želim živjeti život poput tužne nedovršene pjesme. By. Renata Renchy Vajcl Hvala na čitanju i podršci!
@RenchyVk
San, ljubav i ti! Da mi je samo jedna šetnja pod ovim valom mora. da zajedno gledamo na zalazak sunca koji tamo samo za nas. obasjava nas zlatnim zrakama topline svog sjaja. Nebo prelijepo, prošarano nadnaravnim bojama i nježnim oblacima toplih boja Naslonjena uz tvoje čvrsto tijelo koje mi je kao stup, moj si oslonac ti, ruke tvoje snažne a opet tako nježne drže mene dok pijesak upija naša stopala. Samo jednom želim doživjeti ovo a znam da neću moći nikada. By. Renata Renchy Vajcl Hvala na čitanju i podršci!
+1 more
@RenchyVk
Želim samo jedan topao pogled Ponekad želim samo jedan topao pogled, pogled koji govori: lijepa si. gledam i uživam u tome jer si moja, samo moja. poštujem te i volim, čak i onda kad me živciraš. Volim te jer imaš dobro srce, srce koje me voli ovakvog kakav jesam, nisam idealan ni ja, znam ja to, ali pored tebe sam najbolji što mogu biti jer me ti činiš boljim, ljubav nas čini boljima. Poštujem svaki dio tvoga tijela, od vrha pramena tvoje duge smeđe kose koja ima i poneku sijedu vlas, do tvojih malih stopala. Volim što mi uvijek govoriš istinu čak i kad nije po mojoj volji i kad me ta istina boli, volim te jer si posebna, drugačija od svih koje sam upoznao prije tebe pa i onih koje susrećem sad dok si moja, samo moja. Zato te ljubim sa srcem i poštovanjem kakvim TI zaista zaslužuješ. Dobrodošla u moj život, tu ti zaslužuješ biti. By. Renata Renchy Vajcl Hvala na čitanju i podršci!
@RenchyVk
Ponoć Ponoć, sklopile se kazaljke sata, ljubav moja nekom drugom pokucala na vrata. Moja sreća uvijek kratko traje, netko se boji a drugi sve od sebe daje. Da sam bar robot, na gumb da se gasim sve, pa trajalo to, godinu, mjesec ili samo noći dvije. By. Renata Vajcl.
@RenchyVk
Želim *Želim* *Želim pobjeći negdje daleko,* *a nemam kome.* *Želim da me zagrli netko,* *da me netko prigli srcu svome.* *Želim svijetlo,* *a ne tamu.* *Želim ljubav,* *a ne ovu samoću tamnu.* *Želim voljeti,* *a ne u samoći biti.* *Želim sreću,* *a ne u noći suze liti.* *Želim voljeti tebe,* *a ti me ne želiš uz sebe.* *Želim puno toga što imati ne mogu,* *ne odustajem,* *predat ću se tek kad odem Isusu i Bogu.* By. Renata Vajcl.
@RenchyVk
Mirisi Međugorja 9.6. - 12.6.2016. Pozdrav! Bila sam sudionik 5. Međunarodnog hodočašća OSI (osoba s invaliditetom) u meni najdražem svetištu, Međugorju. Prijašnjih godina imala sam snažnu želju i potrebu za plačem kod kipa Majke Božje na podbrdu kod plavog križa, tamo bih isplakala sve ono što se u meni nakupljalo tokom godine, tuge, boli, razočaranja, uvrede i sve što bih povrijedilo moju dušu. Govorili su mi da je to stanje "počivanje u Duhu Svetom", da na taj način liječim svoju dušu, prihvatila sam to sa srcem i radošću. Ove godine, tijekom Sv. Mise, također sam proživjela čišćenje svoje duše kroz suze i jecaj drugi dan ovog Međunarodnog hodočašća no, ovo hodočašće bilo je ipak drugačije od dosadašnjih. Osjećala sam jake mirise Ruža, Jasmina ili Ljiljana i Lipe. Nisam samo ja osjećala te sve te mirise, pored mene, Ruže su osjetile po prvi put kao i ja, moja Asistentica i njena kćer, a mirise Ljiljana-Jasmina i Lipe, zajedno sa mnom osjetila je moja sestrična. Napominjem ponovno, mirise koje smo osjetile Asistentica, njena kćer i ja moja sestrična nije osjetila, a mirise koje smo osjetile sestrična i ja, Asistentica i njena kćer nisu osjetile. Iako sam osoba s invaliditetom od rođenja, mirise zaista jako dobro raspoznajem. Sestrična Jadranka je prvi put sa nama išla na ovo hodočašće u Međugorje, mislim da joj je i prvi put u životu ali nisam sto posto u to sigurna. Hodočastila je i na druga mjesta po hrvatskoj kao i mi. ****Prvi dan, četvrtak****. Došli smo s cjelodnevnog puta, smjestili se, večerali u pansionu gdje su nas lijepo dočekali domaćini, primili nas u svoj dom, dali nam besplatno jelo i udoban krevet, (hvala im na tome od srca), uputili smo se na prvu Sv. Misu. Nakon Mise zamolila sam moje pratilje da me odvedu do kipa Majke Božje koji se nalazi ispred Crkve, tamo sam se počela moliti sklopljenih očiju i od jednom sam osjetila jak miris ruža, otvorila sam oči da vidim imali posađenih ruža u krugu kipa, nije bilo, bila je jedna crvena ruža kao iz cvjećarne koju kupio i ostavo je na dar Majci, par metara okolo nas ima ruža ali one su u 80% bile uvenute i osušene od jakog sunca. Pitam ja asistenticu: "jel ti osjetiš miris ruže", ona mi je odgovorila da osjeti, na to sam ja rekla, "da to nisu one ruže dalje od nas"? Ona je na to rekla da su te ruže osušene,uvenute a ja i ona smo osjetile kao da je netko stavio veliki buket ruža nama pred nos. Pomislila sam, što je sad ovo? ****Drugi dan, petak****. Oblaci su kružili nebom i bilo je jasno da će predstavljanje sudionika biti u dvorani a ne na otvorenom, zbog gužve, sparine i mogućih zdravstvenih problema, htjela sam izbjeći i bila sam tamo kratko, te sam se asistenticom, njenom kćeri i mojom sestričnom, te smo se nakon 5-10 minuta uputile u šetnju i razgledavanje, izlazeći iz parka pred Crkvom uz cestu i živicu, sestrična i ja smo osjetile jak miris Ljiljana i Jasmina (nešto kao mješavinu ta dva mirisa), pogledala sam prema gore i pitala sestričnu a da to nije drvo koje cvate ispred crkve uz samu živicu, ona kaže: ma nije to, došle smo bliže drvetu, nismo osjetile ništa, tad sam rekla sestrični ono što smo doživjele dan ranije ispred Gospinog kipa kod crkve, asistentica i njena kći nisu osjetile miris Ljiljana i Jasmina kao ja i sestrična iako smo sve četiri bile zajedno. Vrijeme nam se smilovalo do popodneva kada je bilo vrijeme za Misu, tokom sv. Mise u jednom trenu kada su članovi zajednice Vjera i Svjetlo prikazali osobu s invaliditetom kao Isusa koji trpi boli, nepravdu, neprihvaćanje okoline i kada su Majku Njegovu prikazali kao naše roditelje koji kao i Ona trpe zajedno sa nama, ja sam briznula u plač, oduzela me strašna tuga, nisam se suzdržavala, prepustila sam se tom osjećaju, jecala sam glasno i plakala svim srcem. Znala sam da iako me sad u tom trenu strašno jako boli, liječim svoju dušu, to mi je bilo potrebno i ispunilo se. ****Treći dan, subota******.** Predviđen je odlazak na križni put brdo ukazanja a oni koji ne mogu hodati idu kod Gospinog kipa na podbrdu, bilo mi je jako žao što na tom putu nije bilo dovoljno zdravih volontera koji bih mi pomogli da se približim Gospinom kipu, meni najdražem mjestu, mjestu gdje sam ostavila puno bola i suza, mjestu gdje sam čula jednu poruku upućenu meni. Pomolila sam se i nakon onih koji su bili bliže izmolili Krunicu, spustili smo se jedva niz jako strm spust i polako krenuli prema busu i kombiju. Nakon tih 20m. strmog puta ide lakši put, podnošljiviji za vožnju i za onog tko gura invalidska kolica, uokolo se nalaze suvernirnice s svjetovnim predmetima, krunice, kipići, slike itd. Na tom djelu, nigdje nema nikakvog cvijeća niti drveta u cvatu, silazeći tako na tom putu asistentica i ja smo osjetile Ruže, jak miris ruža, shvatile smo sada da je bez sumnje Gospa sada sa nama i da je i prvi put kada smo osjetile taj miris bila je to ONA. Smijala sam se i bila sam baš sretna sa spoznajom da je ona sada sa mnom i mojim pratiljom. Nisam bila sama, došla je k meni mirisom da mi pokaže da je sa nama sada uz nas. Predvečer nakon Sv.Mise, na putu prema pansionu gdje smo bili smješteni osjetile smo taj već nam poznat miris Ruža, ista ekipa kao i dane ranije. Također, nigdje nije bilo cvijeća na putu, bio je samo jedan Muškatl a on ne miriše ni približno kao Ruža, zapravo on i nema miris, zar ne? :D Stigli smo pred pansion, sestrična i ja sjele smo na malu terasu ispod balkona malo da uživamo u miru i tišini dok počela da pada lagana kiša, pred nama su sjedili naši susjedi koji su bili smješteni sa nama u istom pansionu, odjednom sestrična i ja osjetimo isto, ovaj put jak miris Lipe a takvog drveta ili bilo kakvog cvijeta nema nigdje u blizini. Pogledala sam prema njoj pitam, jel' osjetiš miris sada? Ona udahne i kaže, ja osjetim lipu, potvrdila sam, i ja, pogledamo ispred nas nigdje ničeg nema što bi moglo tako mirisati, nasmijale smo se slatko sa tom spoznajom. Miris je još trajao kada smo pitali naše susjede dal oni osjete nekakav miris? Odgovorili su da ne osjete ništa, baš nikakav miris a sjede zajedno sa nama. ****Četvrti dan, nedjelja****. Miris ruža osjetile smo nakon Sv. Mise na izlazu iz crkvenog dvorišta 2-3 metra prije izlaza. Miris je bio isti ali malo blaži, ponovno smo osjetile samo asistentica, njena kći i ja, glasno i veselo sam uzviknula: Ruže! Na tu izjavu je moja mama koja je gurala moja kolica rekla: pa što, vidi koliko okolo ima ruža. Ja sam se snuždila, baš me je rastužila njena reakcija, ušutila sam. Pola minute kasnije dreknula sam na mamu koja je bila nervozna i htjela prijeći preko ne prilagođenog prijelaza jer se bojala da će joj autobus pobjeći. :'( Bilo mi je jako žao... :’( Oprosti mama, nisam ni mogla kasnije joj reći, nije shvaćala što sam doživjela sva ta četiri dana dok sam bila tamo, nije znala da je to znak da je Majka Božja tada sa nama. Sveti Ante, možda u mirisu Ljiljana, a mirisu Lipe tko zna tko? :D Ako netko zna što predstavlja miris lipe, neka mi javi. By. Renata Renchy Vajcl Hvala na čitanju i podršci!
