@Nikidus

čudna mi čuda Živimo u vremenu nečeg čudnog, teškog i pomalo smiješnog. U vremenu kada većina vodi tuđe živote, odriče se svog. Tamo gdje je lakše smijati se tuđoj nesreći i suzama, nego pružiti ruku ili pomoć ili barem dati riječ utjehe. Odrastao sam u normalnom vremenu, u zdravom okruženju, među ljudima koji su značili šta riječi: MORAL I POŠTENJE znače i koju težinu imaju. U glavi mi neprestano odzvanjaju rečenice: * "Čini dobro - ne ono što čini. Čini zlo - nadu." * "Ono što ne želite činiti vama, a ne najvažnije druge:" * "Kao ti kamenom, ti hljebom!" ... Još mnogo sličnih, netko je rekao smiješno, a ja ću reći korektno i korektno. Gdje su nestali suosjećanje i potrebe da budemo ljudi ?! U kojem su trenutku ljudi (koji to nisu) toliko potopili da ih usrećuju i ispunjavaju zlobu, tuđi bol, materijalne stvari koje su tako jeftine i prolazne?! Svijet je postao poput policije sa zastrašujućim lutkama, uglavnom jednakim ... Previše plastična zamjena je sve što je nježno i ugodno na dodir, ali što je sa srcem ??? Međutim, najmoćniji organ koji opire plastičnu operaciju nije uspio! Tuga! Kad smo postali tako hladni, okrutni, sebični, arogantni, složeni, histerični i stalno nezadovoljni sobom!? Smeta mi što u moru istih ljudi nema pravo biti drugačiji. Što osuđuje muškarce koji nemaju što ponuditi osim novca i prostaka. Ne volim ljude koji imaju cijenu! Volim ljude koji imaju vrijednost! Ne zanima me ničije diplome, zvanja i poslovi ... Apsolutno ništa! Nijedan kičast sjaj ne može me zasjeniti dovoljno da se pridruži vojsci frustriranih lutki i pauka. Ne vjerujem u idealno! Tamo nije! Svi griješimo, ponekad svjesno, ponekad ne, ali neki se istinski pokažu i pokušavaju ispraviti svoje greške ili ih barem ne ponoviti. Nemam prava niti želim nekoga osuđivati, ni u srcu ni umu, ali imam pravo distancirati se i ne prihvatiti da budem jedno od njih. Nisam savršen, niti ću biti! Za neke sam melem za ranu, za druge sam tempirana bomba, ali i za svakog od njih bio sam tamo kad je trebalo. Ne žalim i ne žalim, a čak i kad bih tada znao da to neće cijeniti, čak bi i uzvratio lošom gestom. Nedostaje mi toplina u očima drugih ljudi, ljubaznost u govoru .... Nedostaje moje nježnosti u korištenju i razumijevanju, čak i kad se ne razumije. Nedostaje mi podrška koju ljudi nude jedni drugima, čak i ako od toga nismo imali koristi. Iznad svega, nedostaje mi ljubav bez valute i kalkulatora !!! Nedostaje mi humanosti u ljudima i slobode življenja! Bez obzira na to jesu li ružni ili lijepi, niski ili visoki, debeli ili isklesani, pametni ili ne tako pametni, bogati ili siromašni ..., uvijek odlučimo biti ljudi vrijedni poštovanja, ljubavi i prijateljstva svih koji se razlikuju od nas! Njegujmo emocije! Nije teško, puno znači! Odbacimo sve negativno i radujmo se ... Novom danu, prvim jutarnjim zracima sunca, dječjoj graji, novoj pjesmi omiljenog izvođača, slučajnom susretu onih koji su već dugo poznati ili onima koji će doći bolje ... Radujmo se u svemu oko nas, jer je jedini način da se poprave. Život je kratak!

marina I read it at read.cash yesterday text about a person who collected money to help the sick. Encouraged by her story, I wondered how much the world knows about these "little" people who help the sick, the hungry and the unfortunate with their humanity. A warm room, enough tea and snowflakes to have more than I need for life - say Marina Adamovic. Marina is a humanitarian. In her wheelchair, she has been collecting donations for children with cancer every day for ten years. Yes, Marina is ill from multiple sclerosis and every day in the rain, snow or unbearable heat she goes to the center of my city to collect donations.Many of us just walk past her.Many of us turn our heads when we see her.Many of us have stolen the money she has collected that day.Unfortunately many of us are not Marina. Do you know any Marina? How many of you have heard of Marina? How many of us passed by Marina without looking at her? That is why every honor to "Marina" from the beginning of the story and on the idea of ​​humanitarian action, because these Marinas remind us of what it means to be HUMAN.

Uvod Pozdrav svima,Hello everyone, My name is Darinka and I come from Nis. Nis is a beautiful city full of historical sights, but what Nis is best known for is the jazz festival "NISVILLE". The festival is held during August in Nis Fortress with a large number of stages where many parties perform. and local performers.Candy Dulfer, Solomon Burke, Billy Cobham are just some of the many who have given us the pleasure of enjoying jazz.