Kraj

U ovom dvoboju sekundanti ne postoje, sami smo na beznadno praznom polju. Leđima smo okrenuti, a ipak jedno nasuprot drugoga.   Taj trenutak prije okretanja oboje smo osjetili.   Prije toga sam govorio beskonačno dugo, potpuno siguran u ono što ti se čini nemogućim. I mada si i sama znala kako imam pravo taj nesavladivi strah koji nosiš ćutke nije ti dao da prihvatiš ovo trajanje u neponovljivom preplitanju.   Stojiš sada s punim grlom suza i spremna si se okrenuti.   I mada znaš da se neću ni pomaknuti. I mada znaš kada se odlučno okreneš i povučeš obarač da ćeš ubijajući mene ubiti i nas,  ipak to činiš, zamućena pogleda gonjena tim nesavladivim strahom.